Poljska je trenutno meta svakog hrvatskog navijaca koji drži do sebe. Dobro, nije baš tako. Poljska je daleko, put košta, ulaznica za utakmicu isto tako, u jednom danu iz Hrvatske ovamo i nazad nije baš preporucljivo pa treba nešto potrošiti i na smještaj. Nabere se na koncu toga.
Oni najvatreniji navijaci za takav se dogadaj pripremaju po dvije godine. Poznanj je u dva navrata ugostio "kockaste", dojam je da su hrvatski navijaci kalkulirali. Na Irsku su došli oni najvatreniji, jer reprezentacija sa "Zelenog otoka" baš i nije atraktivan suparnik pa su racunali, ako dobijemo Irsku, dolazimo na Italiju. Veci je doživljaj biti s irskim navijacima u fan zoni nego na utakmici. Protiv Talijana je hrvatskih navijaca bilo gotovo dvostruko više nego na prvoj utakmici.
Navijace iz Istre na susretu s Ircima gotovo da nismo vidjeli. Prema izvješenim transparentima na tribinama, izgleda da ih nije ni bilo, no bili su oni koji malo više vole nogomet i imaju jako puno srece.
Na starom trgu u Poznanju sudario sam se sa Žarkom Mihajicem, tajnikom SD Hakl koji je imao srecu da ga njegov prijatelj Mauricio, koji ima još više srece od njega, povede u Poznanj.
Mauriciova je nona, naime, dobila na nagradnoj igri dvije avionske karte, dvije ulaznice za utakmicu s Irskom, dva nocenja? Nona je zapravo ta koja ima srece. Ili možda nema? Sretan je Mauricio što ima takvu nonu koja mu je odmah prepustila nagradu.
Vec u cetvrtak u Poznanju je bila druga prica. Stari trg ni izbliza nije bio popunjen kao u nedjelju. Hrvata je doista došlo dvostruko više nego protiv Irske, ali falilo je - Iraca. Irci su bili u Gdanjsku, a bilo ih je, kao i u Poznanju, 30-ak tisuca. Zakazali su, zapravo, Talijani koji su svoje "azzurre" prekrižili još prije nego što su krenuli na Europsko prvenstvo.
Zato su se Istrijani pokazali iz Rovinja, Umaga, Pule. Na trgu u Poznanju bio je Porecan Enco Žužic sa svojom klapom iz Senja, Rijeke i Medulina, bili su i Vrsarani, Porecani su navodno zapeli negdje na putu. Bio je i dogradonacelnik Buzeta i, naravno, naš dopisnik Siniša Žulic, kojega jednostavno moram spomenuti svaki put kad ga sretnem na nekom velikom natjecanju. A to je - svaki put.
Žule je vatreni navijac vatrenih, rijetko ce propustiti i prijateljsku utakmicu hrvatske reprezentacije, kvalifikacijsku samo ako ne znaci baš previše ili ništa i ako je poslovno sprijecen, ali Europsko ili Svjetsko prvenstvo - ni pod razno. To znaci biti - organizirani navijac.
Žule je dvije sekunde nakon obavljenog ždrijeba skupina znao kad i kako krece u Poljsku, gdje ce biti smješten. Ulaznice za takve navijace nisu problem, "Uvijek vjerni" poštuju najvjernije. Žule je sa svojom škvadrom prekjucer stigao u Sopot. Pocele su pripreme za sutrašnju utakmicu sa Španjolskom. Ni on ni njegovi kompanjoni nece pred fotoaparat našeg Mileta.
Iznenadit cemo ih vec do ponedjeljka negdje u Gdanjsku, u starom gradu koji su Španjolci okupirali još prošle subote. Bit ce veselo. (N. JANKOVIC; snimio M. MIJOŠEK)