U opuštenoj amosferi vec pomalo kultne utvrde Šikuti machinea, oštarije poli Ferlina, na cetvrtom Grill peaceu u devetoj sezoni postojanja mogao se osjetiti istarski kozmos u muzickom i vizualnom smislu.
Andi Bancic svojom je trecom izložbom s dvadeset i cetiri crno-bijele fotografije prikazao doživljaj osoba koje su projekt Grill peace ucinili konkretnim, jasnim i prepoznatljivim.
Mario Bencic ugostio je etnomuzikologa Darija Marušica, a razgovor je zapoceo pricom o njegovu odrastanju, dok je kao 15-godišnjak zapisivao melodije slušajuci nonu u Strunjanu dok je otkrivao svijet folk glazbe, najviše britanske i francuske.
Više se govorilo o vremenu dok još pojam etno u glazbi nije bio svakodnevno spominjan i široko popularan kao danas. Pomalo se tražila razlika ili jednoznacnost u pojmovima narodna, tradicijska, folk, etno glazba, ili world music.
Razgovor je s puno emocija završio Marušicevim pojašnjenjima o dvoglasju tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja; projektu koji je uvršten na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine.
Što je tu široj javnosti manje poznato i što se cesto krivo interpretira? Možda je najvažnije spomenuti Marušiceve rijeci da je svako uvrštavanje na spomenutu listu obveza za državu predlagatelja, dok UNESCO pazi da se preuzete obveze poštuju.
Recesiji unatoc, gotovo su cijelu vecer kantali na tanko i debelo Noel Šuran i Ines Draškovic. Prema Marušicu, oni su ti zbog kojih se vrijedilo truditi pisati projekt i dati mu zaštitu te ih time ujedno obvezati da se takva vrsta muziciranja održi i s njom radi najbolje što se može.