Andrej Nikolaidis je regionalni i europski značajan autor. On piše tanane knjige nevjerojatne moći, a takva je i izvanredna "Mađarska rečenica". Ovo je Nikolaidisov literarni vrhunac, naglasio je Emir Imamović Pirke, predstavljajući sinoć u Crvenom salonu Doma hrvatskih branitelja novi roman ovog crnogorskog pisca, koji je, u izdanju Naklade Jesenski i Turk, osvojio uglednu regionalnu nagradu "Meša Selimović".
Taj je roman kondenziran u bukvalno jednoj rečenici na stotinjak stranica, prateći pripovjedača u vlaku od Budimpešte do Beča, koji citira pokojnog prijatelja, samoubojicu Joea (svoj alter ego), koji je, pak, opsjednut samoubojicom iz Portboa, Walterom Benjaminom i njegovim izgubljenim rukopisom.
Po ostacima osovine Srednje Europe koja se pretvara u dobro branjenu tvrđavu, to je, kako je rekao urednik Krunio Lokotar, roman u kojem autor 'bernhardtovski' govori o izbjeglicama i migracijama koje su trajna pojava, o domovini, domu, izgubljenosti, melankoliji, politici, moći od koje plemenita duša odustaje.
- Kad pišete, tražite najbolji način kako ispričati priču. Meni se činilo da je to jedini mogući način, kazao je Andrej Nikolaidis, pojašnjavajući pisanje u jednoj dugoj rečenici, dodavši da se ritam ubrzava dok vlak stoji.
Autor je kazao da je to i osobna knjiga jer tematizira izbjeglice, a i on je 1992. izbjegao iz Sarajeva u Ulcinj. Njegov je otac, kaže, napisao dobru knjigu "Naši životi su bjekstva.
- Koncept tvrđave Europe u svakoj je formi osuđena na propast. S kolikogod oružja bila branjena, past će! Sugeriram priču Edgara Allana Poea "Maska crvene smrti" koju bi danas trebali čitati i razumjeti Europljani, istaknuo je Nikolaidis, zaključivši da se on osjeća južnim Slavenom unatoč grčkom prezimenu. (Z. ANGELESKI)