Veliki istarski samozatajni slikar Karlo Paliska ovih dana izlaže u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti Istre. Na izložbi "Retrospektiva crteža 1981.-2010." zidovi centralnog prostora stare tiskare u potpunosti su ispunjeni radovima koji donose presjek Paliskinog tridesetogodišnjeg likovnog stvaralaštva.
Paliska, covjek koji nije sklon medijskim istupima, ovoga je puta ekskluzivno za Glas Istre progovorio o svojem dugogodišnjem radu kojim je zadužio istarsku, ali i hrvatsku likovnu scenu, a o kojem javnost vrlo malo zna.
Izložba u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti Istre presjek je Vašeg tridesetogodišnjeg, uglavnom crtackog stvaralaštva. Kroz koje ste sve kreativne i životne faze prošli tijekom svih tih godina?
- Teško je to naprecac reci. Nisam bilježio sve te životne pomake kroz koje sam prolazio, ali jedno je bilo konstantno prisutno, a to je velika želja da pronadem stvaraoca u sebi. Naime, akademija ne garantira da ce od vas napraviti umjetnika. To morate sami izboriti svojim radom i rezultatima. Dakle, bitan je angažman i unutarnji potencijal koji imate.
Sjecam se da sam na pocetku bio okrenut figuraciji, potom sam se priklonio apstrakciji jer je to bilo aktualno i time sam širio svoju vještinu komponiranja. Što se tice crtanja, tu sam takoder istraživao. Crtao sam na razlicitim podlogama, a crtanje na novinama najviše me zaokupilo jer sam na vec gotove predloške dodavao svoje graficke likovne tekstove, koji su u cijelosti promijenili pocetnu matricu novinskoga teksta.
Teško je oteti se dojmu da je u centru Vašeg promišljanja - covjek. Je li to tocno i, ako jest, možete li to objasniti?
- Kada danas pogledam unazad, ljudska figura zauzima pocasno mjesto u mom stvaralaštvu. Upravo stoga što sam najviše svojih radova posvetio ljudskom liku mogu se svrstati medu figurativce na današnjoj likovnoj sceni. Kada malo bolje promislim, to je možda i nebitno jer umjetnik stvara radi likovnoga teksta te nije toliko bitno je li likovno djelo apstraktno ili figurativno. Bitno je da svojim unutarnjim likovnim bicem govori novim i originalnim jezikom.
Poznato je da stvarate, a nemate ateljea. U kojoj je mjeri to loše, odnosno smatrate li da u Vašem slucaju, s obzirom na Vaš izraz, atelje nije bio ni potreban?
- Mislim da je itekako otežavajuca okolnost ako likovni umjetnik nema ateljea. Zapravo ste beskucnik i stvarate tamo gdje možete, u vlastitu stanu, i naravno tu se javljaju razne poteškoce jer morate paziti na format djela, tehniku kojom izvodite djelo itd. Sve u svemu, supruga, koja je takoder likovni umjetnik, i ja, žrtvovali smo naš atelje da bismo svom djetetu pružili priliku da dode do stana i time osnuje obitelj. Mislili smo da je rješavanje tog životnog pitanja puno važnije od ateljea i zbog toga se nikada necemo kajati.
Jedan ste od rijetkih istarskih umjetnika ciji su radovi zastupljeni u školskoj literaturi. Jeste li ponosni na to?
- Jako mi je drago da sam zastupljen u školskoj literaturi, tim prije što su me tu uvrstili priznati likovni djelatnici.
Koji su vaši umjetnicki uzori?
- Na moje stvaralaštvo najviše je utjecala moderna umjetnost, premda moram reci da nisam "hladan" ni prema ostalim kulturnim razdobljima. Ako baš moram govoriti o uzorima, onda tu ne mogu zaobici kolose modernizma kao što su Picasso, Kandinski i Mondrian, a od naših Srnec i ?amonja.
Kakvo je vaše mišljenje o suvremenoj likovnoj umjetnosti opcenito (konceptualna umjetnost, performans, video, fotografija, instalacije...)?
- Vrijeme ce pokazati koliko je konceptualna umjetnost životna te koliko uspijeva izraziti probleme suvremene civilizacije. Svaka umjetnost zapravo izražava stanje duhovne klime svoga vremena. Duboko vjerujem da se i tim novim tehnickim alatima može izraziti i na novi nacin progovoriti o ljudskoj egzistenciji. (Razgovarao Vedran ŠILIPETAR)
CIJELI RAZGOVOR PROCITAJTE U TISKANOM IZDANJU OD SUBOTE.