Pulska glumica Helena Minić već nas par tjedana promatra s plakata za predstavu "Glorija" Ranka Marinkovića, koja će u režiji Damira Zlatara Freyja biti premijerno izvedena u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula u petak u 20 sati. Ususret premijeri razgovarali smo s tom glumicom INK-a.
Vaš je lik na plakatima po gradu. Kako je to biti lik s plakata?
Lijepo je jer je to ipak plod nekog rada. Režiser Damir Zlatar Frey tražio je da budem na plakatu, što je prelijepo jer znači da postoji prekrasna kemija između glumice i režisera koji obožava mene, a ja njega. S druge strane, baš sam s jednim svojim kolegom o tome pričala, je li normalno da što postajem starija nemam se potrebu nigdje na taj način pokazati i prezentirati. Radila bih to, ali ne da se toliko vidi prema vani. Ali mislim da je to normalno, da su to faze u životu, da mi glumci sve to prolazimo, od neke unutarnje faze koju želimo zadržati za sebe do neke faze kad želimo sve ispoljiti. Imam osjećaj da sam u fazi kada volim biti unutra, u svojoj kućici, što mi jako puno pomaže za kreativnost.
Prepoznaju li vas zbog tog plakata na ulici?
Prepoznaju me, ali mislim da je to prvenstveno zbog serija. Prepoznaju me prvenstveno prijatelji kojima se nisam stigla javiti. Zapravo ne vidim plakate, već sam na relaciji kuća - kazalište - kuća. Hodam za svojim obavezama pa ne obraćam pozornost.
Taj osjećaj je sličan onom što proživljava i Glorija u predstavi, zar ne?
O tome se i radi. To je sjajno pitanje jer uvijek se neka energija događa ako sam duboko u procesu; ako si se iskreno zakopao u taj proces, kao što mi jesmo, onda ti se neke stvari počnu lagano preslikavati i na život. Jako sam se disciplinirala u ovoj fazi, a budući da je Glorija, za one koji ne znaju, časna sestra, pa je gospa, pa se na kraju vrati u cirkus, ja sam nekako u ovoj fazi časna u privatnom životu (smijeh). Tražim neki svoj mir, jako puno meditiram i radim na sebi, šećem uz more, dišem, mislim, jako sam se primirila. Inače sam mali zvrk, volim tulumariti i izlaziti vani, ali to sam nekako "odrezala", što mi je prirodno došlo. Nisam ništa forsirala. Tako da je ta jedna faza gdje sam se okrenula unutra sigurno prouzrokovana ovim procesom koji se događa u "Gloriji".
Kakva je ova "Glorija", je li to baš pravi Marinković, držite li se teksta "od A do Ž" ili ima odstupanja?
Marinković je ispoštovan, s nekim svojim štrihovima jer bi u suprotnom predstava trajala pet sati. Mislili smo da će trajati tri sata sa svim tim štrihovima, ali smo na koncu došli na dva sata. A Marinković je fantastičan. To je, to je… samo da ga se sluša, to je takav fantastičan način pisanja, tako tematski uvijek aktualan. Mislim da je pedeset i neke prvi put postavljena "Glorija" i otada je uvijek vukla sa sobom neku buku i dizala prašinu. Ne znam hoće li se s nama dići prašina, mi zaista nismo radili predstavu da bismo je digli. Frey je napravio divnu predstavu gdje su prvenstveno ljudske emocije u prvom planu. Nas samo zanimaju ljudski osjećaji.
Je li Pula grad u kojem se glumac može realizirati?
Zahvaljujući Gordani Jeromela Kaić koja je omogućila takve projekte, apsolutno da. Znam da neke moje kolegice nisu, a možda i neće, imati priliku, odigrati to što sam ja odigrala u pulskom kazalištu unutar četiri godine, a to je od "Elektre", "Salome", "Časti" do "Dunde" i "Glorije", a spremamo i "Mirandolinu" i "Tramvaj zvan Čežnja". U jednom tako kratkom periodu odigrati takve naslove je fantastično. Problem je samo što se o tome ne čuje toliko prema vani, pa se onda i ne zna što je, ali, primjerice, sa "Salomom" smo prošli cijelu bivšu Jugu, pa i otišli u Italiju, bili smo na svim velikim festivalima. Mislim da smo s "Glorijom" napravili dijamant za Pulu i Istru koji bi trebao predstavljati nas. Mi možemo, vjerujte mi, stati na sve svjetske scene, rame uz rame s drugima i ako se to prepozna, bit će super. A sve to zahvaljujući Gordani koja se trudi to probuditi i dati priliku mladim ljudima i svima. Ona dovodi sjajne režisere i trudi se probuditi i dići kazalište na viši, usudila bih se reći, svjetski, nivo i daje priliku mladima. (Razgovarao Mladen RADIĆ, snimio Andreas KANCELAR)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U DANAŠNJEMT ISKANOM IZDANJU.