S doživotne robije pušteni na slobodu

Ilustracija (REUTERS)
Ilustracija (REUTERS)

U noći 23. prosinca 1998. trojica talijanskih policajaca u Udinama poginula su uslijed eksplozije ručne bombe postavljene ispred ulaznih vrata prodavaonice mobitela.

Petnaest godina nakon tog događaja i dugog procesa, koji je prvostupanjski okončan 2008. izricanjem kazne doživotne robije dvojici Albanaca Iliru Mihasiju i Saimiru Sadriju, sud u Trstu je početkom tjedna oborio sve dosad prikupljene presude: dvojica Albanaca proglašena su nevinima, a cijela istraga koja se gradila na tezi da je ubojstvo policajaca naručila mafija koja je tih godina vladala trgovinom drogama i prostitutkama u Udinama se rastopila. Dakle, danas nitko ne zna tko je izvršio i naručio ubojstvo trojice policajaca Adriana Ruttara, Guida Zanniera i Paola Cragnolina. Ne zna se tko će i hoće li iznova preuzeti slučaj.

Vijest iz Udina tiče se i nas u Istri jer dva mjeseca nakon atentata, u veljači 1999. godine, talijanska je policija uhitila trojicu Puljana koji su švercali oružje: Orisa Radolovića, Serđa Tankovića i Mladena Čopića. U njihovom autu pronađeno je nekoliko mitraljeza i ručnih bombi, među kojima i bombe tipa M52, kakva je poslužila za atentat.

Tek naknadno su istražni organi ustanovili da Mladen Čopić nije bio upleten u mrežu krijumčara, njegov je jedini grijeh bio što se nalazio u krivom društvu, no Čopić je više od dva mjeseca odležao u strogom zatvoru u Tolmezzu, a par dana prije nego što je dobio obavijest da će ga pustiti na slobodu, izvršio je samoubojstvo vješanjem remenom. Neshvatljiva smrt mladog Čopića šokirala je tada pulsku i istarsku javnost, a razlozi čina nisu nikad razjašnjeni.

No, ono što dugi proces nije opovrgao je podatak da je jedan od policajaca, Guido Zannier, koji je poginuo te noći u Udinama, surađivao s albanskim kriminalcima. Istraga je otkrila cijelu grupu talijanskih policajaca koji su kontaktirali s kriminalcima i zauzvrat dobivali većim dijelom besplatne usluge prostitutki. Čopić je u noći samoubojstva bio sam, što je rijetkost jer su tamošnje zatvorske ćelije uređene za boravak dvojice. Što je Čopić čuo, što je vidio? (Elio VELAN)

CIJELI TEKST U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter