Ni nedjelja u kojoj su trenirali samo oni igrači koji nisu zaigrali protiv Lokomotive, dok je ostatak momčadi odradio laganu rekuperaciju, ni slobodan ponedjeljak, ništa nije moglo isprati gorčinu koju je nogometašima Istre 1961 u subotu, na stadionu nasuprot zagrebačkom Zoološkom vrtu, podario Andrej Burilo.
Kao i nekoliko puta u ne tako davnoj prošlosti, igrom slučaja opet na susretu odigranom u Zagrebu, osječki je djelitelj pravde bio "12. domaći igrač", dok je "zeleno-žutima" preostalo samo da nakon njegovog posljednjeg zvižduka pognutih glava i bez bodovne nagrade za ono što su pružili na travnjaku krenu put svlačionice.
Slučajnost koja se opet ponovila, u to više ni mala djeca ne vjeruju.
Bio je to Cirkus Kolorado, u dvije je riječi Slavko Blagojević sveo ono s čime su se on i njegovi suigrači suočili u subotnjem ogledu.
U prvom dijelu sve je bilo u redu, ne znam iz kojeg je razloga u nastavku sudac radio to što je radio. Kad je izašao iz svlačionice, to je bio drugi čovjek, njima je puštao sve, a nama je svirao svaku sitnicu i dijelio kartone.
Mi smo prvo poluvrijeme odigrali jako dobro. Stajali smo dobro u fazi obrane i Lokomotiva nam nije stvorila niti jednu šansu, dok smo mi bili opasni iz kontranapada. Dali smo gol, a mogli smo dati bar još jedan i tako riješiti utakmicu, mislim, da je bila riječ o normalnoj utakmici.
Ovako, čak i da smo u tome uspjeli, sumnjam da bi išta bilo riješeno. Mi jesmo malo lošije odigrali tih prvih deset minuta nastavka, ne znam iz kojeg razloga, dobili smo gol, a onda je krenuo cirkus.
Sudac je domaćinu svirao sve prekršaje, navlačio za njih i svirao penal koji je bio smiješan, dok nama nije dao igramo, ma nije nam dao ni da dođemo do njihovog gola. Da smo vodili i 2:0 vjerojatno bi izgubili 2:3. (I. CEROVAC)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.