Maistrin sommelier Dragan Ružić zaposlen u Wine Vault restoranu hotela Monte Mulini upravo se s 16. prvenstva sommeliera u Hrvatskoj vratio ovjenčan titulom najboljeg u zemlji. U konkurenciji dvadeset i tri sommeliera pristiglih iz svih krajeva zemlje on je pokazao i dokazao svoju izvrsnost, a samom činjenicom da je tik do njega na postolju stajao i drugoplasirani Ivo Zgrablić, sommelier rovinjskog hotela Lone, potvrdio da se ne radi o slučajnosti, već upornom i predanom timskom radu.
Zahvaljujući osvojenoj tituli, Ružić će uskoro posjetiti i kušati vina u podrumima najveće svjetske šampanjerije Moet&Chandon u francuskoj regiji Champagne. A to je, sigurno ćete se složiti s mojim sugovornikom, uistinu posjet za cijelo životno sjećanje i iskustvo koje ni jedna knjiga, kao naše nepce, ne može dočarati ni napisati.
Koliko ste vjerovali u sebe i koliko je ova nagrada očekivana?
Iskreno i bez uvijanja, očekivao sam puno. No, najviše priznanje ugodno me iznenadilo iz razloga što sam dobro poznavao svoje kolege, u ovom slučaju oštru konkurenciju. Čovjek se uvijek nada. Uostalom, da nisam bio siguran u sebe i svoje znanje, vjerojatno se ne bih ni natjecao.
Kažu da Maistra traži, zahtjeva, ali i daje. Je li to i osnovni razlog zbog kojeg ste se skrasili u Monte Muliniju?
Naravno, u poziciji sam i godinama kada želim učiti i napredovati, a to je ono što mi rad u ovom, po mom mišljenju najboljem Wine Vault restoranu u Hrvatskoj pruža. Nakon što sam se školovao u Njemačkoj i radio u nekolicini vrhunskih restorana i hotela, nedostajalo mi je "to nešto", što sam 2009. zapošljavanjem u Monte Muliniju i dobio. Od svog trenera Emila Perdeca, kojeg mi ostali rado nazivamo selektorom reprezentacije Maistrinih sommeliera, izbrusio sam svoje znanje koje svakodnevno nadopunjavam i usavršavam se. Naime, u našem poslu ne smije se spavati na lovorikama. Jer samo godina dana dovoljna je da, u konkurenciji s mlađim i poduzetnijim, padnem u zaborav i ne budem u trendu, barem što se tiče poznavanja dobre vinske kapljice.
Kako u oceanu kvalitetnih vina pohranjujete najbolja i kako možete biti sigurni da je upravo to i to vino najbolje za određeno jelo?
Jednostavno, kao i u svim ostalim stvarima u životu čovjek u mozgu pohranjuje dobra i lijepa sjećanja. Tako je i s vinima. Uostalom, vjerujem da i vi sami kada je u pitanju bila dobra večera ili ručak u misli možete prizvati izgled i oblik jela, odnosno miris i okus vina ili neke druge delicije koja vas je opčinila. No, biti sommelier znači konstantno tražiti isprobavati, kušati, uspoređivati, ocjenjivati, vrednovati?
Znači li to (a blago si ga vama) da vi stalno i svakodnevno ispijate dobra vina?
Da, većina ljudi smatra da sommelier svakodnevno pije i da tako brusi svoje znanje. Međutim, prava je istina da mi samo kušamo vino na način da ga uz ocjenu mirisa i boje samo promiješamo u ustima, čak i ne ispivši ga. U situacijama kada ocjenjujemo vina i kušamo 40, odnosno 50 vrsta, naravno da je to nemoguća misija. Uostalom, kao vinski znalac reći ću vam da je to piće čistog gušta. U vinu se mora znati uživati, piti ga lagano i uživati u svakoj kapljici. Gutljaji trebaju biti odmjereni, vino se treba piti uz hranu i nikako ne eksati.
Govoreći o kvalitetama vina, gdje se Hrvatska nalazi na vinskoj karti svijeta?
Kada bi ocjenjivali u rasponu od jedan do deset, po mom sudu, mi smo definitivno zlatna sredina s tendencijom ka gore. Sve je više dobrih vinara i podrumara, a s tim u svezi i kvalitetnijih vina. Ne bih želio nikog izdvajati, no ako već insistirate, posebno dobra vina koja dostižu svjetski rang, a opet nisu preskupa vina su naših vinara Coronice i Claija. (Nina ORLOVIĆ RADIĆ; snimila Jelena PREKALJ)
CIJELI RAZGOVOR U TISKANOM IZDANJU