Ruže su prekrasne cvjetnice koje su poznate tisucama godina i toliko se dugo vec kultiviraju. Imale su svoje posebno znacenje u pojedinim kulturama od rodenja do smrti, kao i u pogrebnim obicajima. Poznata su ružina mirisna ulja, kupke, razni preparati i slicno. Danas na svijetu postoji mnogo oblika, vrsta i sorti ruža. Uglavnom su prilagodene pojedinim podrucjima te su u svojim okruženjima kultivirane ruže postale zaista zadivljujuce. Zato ružu i zovemo kraljicom cvijeca.
Ruže ne podnose ni previsoke, niti preniske temperature, pa su naša su podrucja idealna za njihov uzgoj. Zemljište za sadnju ruža najbolje je s ono od pH 5,5 do pH 7, dakle slabo kiselo do neutralno, premda mogu rasti i u vecim rasponima kiselosti. Traže prosjecno bogata tla hranjivima i humusom. Vole stajski gnoj. Premda u tragovima, vrlo joj pogoduju neki mikroelementi kao što su željezo, bor i mangan. Ruže se dijele na hibridne cajevke, florabunde, ruže Patio, minijaturne ruže, ruže penjacice i puzavice /visece/, grmolike ruže i ruže pokrivacice tla. Gotovo su nam svima poznate hibridne cajevke, jer su pogodne za rez. Na svakoj stapki, koje znaju biti i prilicno dugacke, obicno izraste po jedan cvijet. Ove vrste ruža najviše su kultivirane i kod njih nalazimo mnoštvo raznih boja i nijansi, od potpuno bijele do gotovo crne ili plave.
Koristimo ih kao bukete za poklon, za uljepšavanje naših stanova i dnevnih boravaka, ali jednako tako ih s ljubavlju nosimo i našim najdražima na mjesta njihovih vjecnih pocivališta.
Punocvjetne ili florabunde ruže imaju više cvjetova na jednoj cvjetnoj stapki. Samo ime im govori da su punog cvijeta i cvatu vrlo dugo, puno su jednostavnije i otpornije od cajevki pa ih je stoga lakše i održavati. Mogu biti grmolike ili stablašice. Naše stare domace sorte bile su izuzetno bogata, opojna mirisa. Takvih izvornih ruža danas vec rijetko srecemo i možemo ih naci tek u pokojem vrtu starih primorskih kuca koje su cesto i napuštene. Vrlo su otporne na hladnocu.
Ruže penjacice su posebno oblikovane ruže nastale cijepljenjem na uspravnu podlogu. Cijepimo ih obicno na oko metar do metar i pol visine te na toj visini formiramo krošnju i stvaramo oblik malog stabla pa ih zato i zovemo stablašice. U prijašnja vremena ovakve stablašice su se obicno koristile u patricijskim i ladanjskim kucama, kao maleni drvoredi uz glavnu stazu prema kuci.
Puzavice ili žalosne ruže obicno cijepimo na visinu od 1,8 metara te visecim granama dobivamo osjecaj kako puze. Ovako uzgojene ruže cesto su sadene kao pojedinacne biljke, jer tako najviše dolaze do izražaja.
Grmolike ruže formiraju tipican grm i ne moramo ih cijepiti, prilicno su bliske divljim ružama. Poneke botanicke ruže orezujemo vrlo malo i s oprezom, jer se kod vece rezidbe zna dogoditi da cvatu vrlo malo ili da cvatnja sasvim izostanRuže penjacice cesto nalazie.
Danas ruže koristimo vrlo cesto u našim vrtovima, ali samo ako su tla prikladna i bogata, jer samo tako dolaze do punog izražaja. Slaba, nekvalitetna tla s malo hranjiva nece omoguciti normalan rast i razvoj, a ruža nam nece moci pružiti optimum svoje ljepote. Zato je bolje ne saditi ruže na slabim tlima. Dakle, sadite i njegujte ruže na svojim okucnicama ili terasama, ali s mjerom i ljubavlju, a one ce vam vaš trud nagraditi svojom neizmjernom ljepotom.