Već se jednom suprotstavio Rijeci, prije 11 godina kao trener Crikvenice zamalo je kreirao senzaciju na Kantridi (1:2) u susretu osmine finala Kupa, ali subotnji prvoligaški ogled na klupi Istre 1961 ipak mu je poseban izazov. U gradu u kojem je rođen i odrastao, protiv kluba u kojem je počeo i završio svoju igračku karijeru. Postoji li snažnija veza između Roberta Rubčića i društva s Kvarnera od izračuna da je bijeli dres nosio u gotovo pet stotina utakmica (497) i time zauzeo četvrto mjesto u poretku igrača s najvećim brojem nastupa u klupskoj povijesti? Uz kratku, ali pamtljivu epizodu u trenerskoj ulozi koju obnaša i danas, te se kao prvi čovjek stručnog stožera Istre 1961 sprema za predstojeći regionalni derbi. Stoga se tri dana unaprijed nećemo baviti klasičnom najavom susreta, koliko osobnim doživljajem jednog od njegovih ključnih aktera. Kakav je, dakle, Rubčićev pogled s Učke?
Ne pretjerujmo s patetikom, ali i pustimo prazne priče. Utakmica u Rijeci za vas nije i ne može biti tek jedna u nizu?
- I ne mogu to reći. Mogu zato napomenuti da mi je čast doći tamo kao trener Istre 1961 i da mi je drago što imam priliku okušati se protiv Rijeke u kojoj sam proveo većinu života. Ipak, nema me u gradu već pet godina, pomalo i zaboravljam kako je živjeti u Rijeci i biti dio kluba.
Znači lako se nosite s time da ćete morati, popularno rečeno, ''zapapriti svojima''?
- Pa mogu reći da bih volio, zaista bih volio da ih ''skinemo''. Uostalom, profesionalac sam od svoje sedamnaeste, emocije ne dolaze u obzir. Istra 1961 mi daje kruh i od mene se očekuje da napravim sve da odigramo na najbolji mogući način. Za mene je ova utakmica bitna, značajna, priznajem da sam i pomalo nervozan.
Zasigurno će na tribini biti i ponešto vaših navijača. Samo, na čijoj strani?
- Bio sam prije par dana doma, ali svi kažu da ih nije briga što sam ja u Puli i da su ipak navijači Rijeke. Osim, naravno, obitelji koja je uvijek uz mene. (D. RAMIĆ-KOVAČIĆ)
CIJELI RAZGOVOR ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.