Na rtu Uljeva kod Ližnjana već se dva tjedna provode podvodna arheološka istraživanja potopljenih antičkih brodova u organizaciji Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru, a pod pokroviteljstvom Općine Ližnjan i UNESCO-a. U sklopu toga provodi se i međunarodna škola podvodne arheologije za studente iz nekoliko zemalja koje je ovdje na obuku poslala Organizacija za kulturu i znanost Ujedinjenih naroda.
Istraživanje ovog zanimljivog lokaliteta započelo je prije nekoliko godina, kada je obavljen prvi službeni arheološki uviđaj na ovoj poziciji i kada su tu prvi put prepoznata dva brodoloma.
- Ovo je ipak prva godina da se započelo sa sustavnim istraživanjem lokaliteta koje bi trebalo dati odgovore na mnoga pitanja. Tijekom dosadašnjih pregleda otkrili smo da se radi o dvije izdvojene pozicije na kojima se nalaze brodovi. Prema dosad prikupljenima nalazima, smatramo da se na Uljevi A nalazi brod iz 1. st. koji je prevozio veliki teret, stotine amfora tipa Lamboglia punih vina, ali je nesretno potonuo pred ulazom u uvalu Kuje. Na Uljevi B za sada se čini da je potonuo brod koji je prevozio amfore s različitom robom, a ujedno i velike količine kuhinjskog posuđa za prodaju. Amfore su bile porijeklom iz Afrike, a posudice iz Grčke, kaže voditelj istraživanja Luka Bekić, ravnatelj Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru.
Nažalost, spomenuta su nalazišta u potpunosti devastirana, što udarima olujne bure, jer nije riječ o većim dubinama, ali i odnošenjem predmeta s nalazišta. Ove godine podvodni su arheolozi postavili mrežu fiksnih mjernih oznaka koje će im pomoći da u budućnosti mogu točno izmjeriti položaj svakog zasebnog nalaza na dnu. Pažljivo označavanje pomoći će im također da utvrde smjer ležanja broda na dnu, kao i njegovu dužinu i mnogo drugih podataka, a započeli su i s iskopom na dvije sonde da bi počeli prikupljati nalaze tereta broda.
U Jadranskom je moru evidentirano više od 400 mjesta na kojima leže brodovi nakon brodoloma i drugih arheološki zanimljivih nalazišta, kazao je Bekić, no to je zapravo vrh ledene sante, jer možemo biti sigurni da ih je mnogo više. Pitanje je samo hoće li do njih doći pravi arheolozi koji predmete odnose u muzej da bi u njima uživali svi ili pljačkaši koji ih otuđuju da bi krasili njihove kućne regale, ili pak kolekcionari koji kulturnu baštinu tretiraju kao robu koju valja prodati u inozemstvo. Dok se ta situacija ne promijeni, a i zbog same zanimljivosti ovog nalazišta, podvodna će se istraživanja i UNESCO-ova škola podvodne arheologije provoditi još najmanje pet godina u Ližnjanu. (Patricija SOFTIĆ-MEHMEDOVIĆ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU