Uz Mjesec hrvatske knjige i 35. obljetnicu književnog rada, čakavski pjesnik Remiđo Sošić iz Rovinjskog Sela je među učenicima rovinjskih osnovnih i srednjih škola, u kojima često gostuje, proveo anketu o poznavanju čakavskog narječja. U tri razreda Osnovne škole Jurja Dobrile anketirao je 54 učenika, koji su pokazali da tek polovično (43 posto) poznaju čakavske riječi. Nešto bolji postotak, 54 posto, dobiven je anketiranjem učenika u Osnovnoj školi Vladimira Nazora. Slično, 53 posto, poznavanje čakavskog pokazali su učenici Strukovne škole Eugena Kumičića, gdje je u anketi sudjelovalo 39 učenika.
- Ako zbrojimo rezultate učenika sve tri škole, ispada da poznaju tek 50 posto čakavskih riječi. Ipak, raduje me da je postotak nešto veći nego u prethodnoj anketi, kada je bilo 48 posto točnih odgovora. I jedan i drugi rezultat, međutim, pokazuju da mladi slabo poznaju čakavsko narječje. Bojim se da će buduće generacije znati i manje. Zbog toga je važno da im povremenim gostovanjem poboljšamo poznavanje, a najbolje bi bilo kada bi se uvela nastava zavičajnog jezika, kaže Sošić.
Uporni pjesnik se još nije pomirio s nestajanjem čakavštine. Nakon izdanih šest zbirki poezije i jedne knjige kozerija, uglazbljivanja pjesama za soliste i zborove, on neumorno godinama obilazi škole i među učenicima popularizira čakavštinu. U proteklih 35 godina posjetio je 35 osnovnih i srednjih škola u Istri i Rijeci, neke i više puta. Tom prilikom se uvjerio da učenici ne poznaju baš dobro čakavštinu, pa je zbog toga već četiri puta proveo anketu.
- Kada sam počeo pisati pjesme, nije bilo toliko čakavskih pjesnika, ali je bilo više ljudi koji su znali čakavski. Danas, jedan paradoks, ima više čakavskih pjesnika, a manje onih koji govore i razumiju čakavski, veli Sošić.
Smatra da je krajnji čas da se nad time zamisle Istarska županija i Čakavski sabor i da, dok je još entuzijasta pjesnika i pisaca, pokrenu izradu rječnika čakavskog govora da bi se jezično bogatstvo koje neumitno nestaje sačuvalo barem u knjizi.
- Svima od nas, vjerujem i široj javnosti, osnovni je cilj da se sačuva čakavština, da se ukoriči u knjigu da bi mladi naraštaji mogli iz toga učiti. Knjiga je poput žive riječi, ako ih djeca čitaju razgovaraju o tome sa svojim roditeljima, djedovima, bakama i tako proširuju svoje znanje, što je puno bolje nego da se posvete samo mobitelu, internetu i televiziji, jer od toga neće baš biti puno koristi za očuvanje čakavskih riječi, zaključuje Remiđo Sošić, koji će i nadalje uz nastupe na pjesničkim susretima i tribinama neumorno posjećivati škole i promovirati čakavštinu među učenicima. (A. POKRAJAC)