Između nas i prirode na tone otpada, visoke planine i prostrani oceani rabljenih, uništenih, bačenih i odbačenih djelića ljudske povijesti. Naša je civilizacija - civilizacija otpada; kad bi sutra ona nestala, ostavila bi za sobom nesnošljivi trag koji je stari pokojni majstor, otac hrvatskog stripa i vrsni slikar Andrija Maurović nazvao trag picajzli.
Mladi rovinjski kipar Andrija Milovan, koji ovih dana izlaže u tršćanskoj galeriji Conestabo svoje željezne skulpture, umjetnički živi s odbačenim materijalom, željezom. Živi, umjetnički, u biblijskom razdoblju geneze: tu pronalazi šapu, tamo ruku, oči, uši, trupla i napokon srce skriveno u moru novog početka.
Utjecajna tršćanska kritičarka umjetnosti Marianna Accerboni u svom osvrtu u listu Il Piccolo definira Milovanov rad s dva jednostavna i vrlo jasna atributa: elegancija i genijalnost, sasvim dovoljno.
Izložba u Trstu otvorena je pokraj prošlog tjedna uz nazočnost hrvatske generalne konzulice u Trstu Nevenke Grdinić, a oduševila mnogobrojnu publiku. Nakon izložbe u galeriji Conestabo koja traje do 8. ožujka Milovan će nastaviti sasvim sigurno put u Italiji: u pripremi je izložba u Monfalconeu, a slijedi Venecija. (E. VELAN)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU