Škale drvene i strme, a na svakom katu uski i mračni hodnik, el pasito, gdje se dječurlija skupljala tokom kišnih dana i sjedila. Sjećam se prozračnih kuhinja, s velikim prozorom, povišenog ognjišta, a iznad njega drvena napa - poklopac koji je skupljao dim. Na napi, poredane nepromijenjenim redom koji je čuvala baka, stajale su bijele porculanske šalice s nevjerojatnim plavim crtežima. Rovinjski mornari su ih donosili kao dar s dugih putovanja na Daleki istok, najčešće iz Japana. Šalica, odnosno na rovinjskom ceicara (čikara), riječ koja potječe iz španjolskog (jicara), posudica je u kojoj se konzumirala topla čokolada. Europsko kolonijalno blagostanje nakon otkrića Novog svijeta širi se Mediteranom: čokolada se uz kavu, koja stiže s Dalekog istoka, konzumira u prvim venecijanskim dućanima, kavanama; manira bogatih, dnevna uživanja plemičkog staleža. Kava je izuzetno skupa, prodavala se u tadašnjim (u Veneciji već u XVI. stoljeću) ljekarnama…
Gdje je baka čuvala kavu, u kojem skrovitom mjestu kuhinje? Šalice na napi nisu se dirale, bile su ornament, znak prestiža, okrećem se, gledam, tražim i ne nalazim ništa, iz osobnog potrošačkog standarda, što bi se vrijednosno približilo starim šalicama, poput Amerikanca važem sve tek prema otisnutoj cijeni na poleđini.
Pitaj boga koliko su stvarno vrijedile, gdje su ih mornari kupovali, kako su, tako krhke, uspijevale prebroditi tako dugo putovanje? Kava u šalici bila je toliko vrijedna da je gospođa Antonija, zvana Nichi, nakon što bi prevrnula šalicu kave - el cafie - u tanjurić "čitala" budućnost, lijepu i ružnu, tumačeći znakove koje bi stvarao skupljeni talog koji je poput ledenjaka klizio do ruba šalice.
Rovinjski dijalekt je bio jezik ribara, seljaka i težaka, nalazio se na donjoj ljestvici društva: iznad njega stajao je venetski dijalekt mletačkog podeštata koji je, kao najviša vlast, brodom stizao iz Venecije, kasnije na najvišoj ljestvici popeo se talijanski jezik, gotovo nedostižan. Čim bi se netko uspio materijalno uzdignuti uslijedila bi govorna promjena, oponašanje bogatijih. "El faviela in ceicara" (govori jezikom šalice), rugali bi se ribari pokondirenoj tikvi koja je nezgrapno pokušavala složiti rečenice po primjeru na kavanske užance. Pokojni Giovanni Pellizzer u rječniku rovinjskog dijalekta kratko će dodati konačnu narodnu presudu: "El vol favala' in ceicara ma ga manca el cuciarein" (Hoće se služiti jezikom šalice ali nedostaje mu žličica). Zamislite čudno putovanje španjolske jicare do istarske obale! Zato, od sada nadalje, kad popijete espresso pripazite na riječi, nezgrapna i neumjesna kavanska konverzacija može loše utjecati na pravi (gospodski) okus kave. (piše Elio VELAN)