Galebovi kriču i cijepaju noć nad lukom, pare se. Mjesec nudi svu osobnu raskoš, prodaje tuđe svjetlo. Mravinjak oko svete Eufemije je u mraku, kuće su prazne, oživjet će tek u ljeto, prokleta sezonska logika. Osjećam nadolazeće proljeće: Orion i Sirius, Veliki medvjed i Sjevernjača, sve su zvijezde na svom mjestu, titraju; tu je i Venera, svjetli i laže.
"La veita si un lampo, la muona si (čita se kao zi -op. a.) un stampo", blagoslovljena narodna mudrost, u tišini i samoći noći odabrao sam pravu pjesmu. Prvi je stih razuman, kristalno čist: život je poput bljeska, ili bolje - život je bljesak. Druga govori o postojanosti jer ona (la muona) je pečat, matrica, ono što ostaje poput zvijezda. Prsti su se sad okomili na stranice rječnika, Giovanni i Antonio Pellizzer nude nam cijeli niz naziva za ženski spolni organ kako ga stari Rovinjci oblikuju originalnim spojem suglasnika i samoglasnika: "la muona, la beiga, la Ceicia, la Patata, el taio, la mouma, sor uorba..."
Ona je matrica, obnavlja, no, u mijeni generacija posao nije uvijek isti, starije generacije uživaju određene privilegije, primat nad novim i zato su Rovinjci poput ostalih na istarskom poluotoku pjevali uz čašu malvazije: "Bei come noi la mama no li fa piu'.... se ga roto la machineta..."
Postojanost je istoznačna s početkom stvari: i dalje prkosi vremenskim neprilikama zid koji je podignut na početku strme ulice koja vodi do crkve sv. Eufemije. Pokraj tog zida našli bi se uvečer s djevojkama, poljupci u noći "le strucade a Monte".
Rovinj je grad mornara i ribara, muškarci su silom prilika napuštali kopno za dan, za noć, za godinu i više... žene bi u međuvremenu čuvale dom. Pjesma je pečat vremena i užanci u vremenu koje prolazi: "La ga el mari' che naviga l' amante soto el leto..."
Vanbračnih veza na pretek i dakako plodovi tih veza: " El si nato in puf" presudili bi kratko naši stari. Kaže rječnik da je riječ puf onomatopejskog porijekla, potječe iz nekog zvuka, kojeg i čijeg?
Sada već davne 1990. godine, grupa nas zanesenjaka, prvi put nakon socijalističkog mraka obilježila je Dan sv. Eufemije na glavnom Trgu maršala Tita postavivši veliki pano sa ispisanom starom rovinjskom molbom: "Sant' Ufiemia banadita duman i ma spouso - fime una grasia - fide ch'i nu sio bico - e se i lu sarie' fide ch'i nu lu siepio - e se i lu savarie' fide ch' i seio cuntento" (Blažena sveta Eufemijo, sutra se ženim, učini mi milost da ne budem rogonja, a ako ću ipak biti učini da ne doznam, a ako ću ipak doznati učini da budem sretan). (Elio VELAN)