Više od 40.000 turista boravilo je u Istri ovih uskrsnih praznika. Isto tako, Rovinj je bio pun ljudi koji su išli s jednog kraja na drugi. Što im jedan takav turisticki grad nudi? Da se to isproba morao sam se staviti u kožu tih turista i, eto, vam tu mog iskustva.
Šecuci gradom primijetio sam da je vecina ducana (suvenira istarskog porijekla nije bilo nigdje) zatvorena, kao i razna historijska mjesta i razne crkvice unutar starog grada. Što turisti u takvoj situaciji rade - sjednu u kafic, popiju kavu i okrenu auto te se vracaju doma. Netko ode i na Crveni otok, ali opet ništa.
U takvoj situaciji kakve uspomene turisti mogu ponijeti sa sobom na provedeni Uskrs u Rovinju? Jedino što dobro radi to su ducani u Valdibori, prodavajuci "bofl" robu kao što su Ronaldove majice i kapice!
Buduci da je Uskrsni blagdan, odšetao sam i do crkve sv. Fume. Medutim, i tamo iznenadenje! Kamene posude sa svetom vodom na ulazu u crkvu bile su prazne, umjesto toga mala plasticna kutijica s malo vode. Je li moguce da jedna takva crkva ne može naci malo novca pa da se to uredi i restaurira. Pa to je katolicki hram, a i historijska ustanova pa bi prema tome trebala biti stalno uredena. Što ce kazati na to turisti?
Sjecam se da se ranije u vrijeme ovog praznika pred crkvom moglo naci posvecene maslinove grancice, medutim ni od toga ništa. Da ne govorim o toaletu ili kiosku s osvježujucim picima. Eto, to je ono što pružamo turistima! S poštovanjem, Velimir Crha