Na njene smo uspjehe vec navikli. Jednostavno, ona ih niže s takvom brzinom i lakocom da smo, kako narod lijepo veli, na nadljudske napore i medunarodne uspjehe rovinjske ultramaratonke Mirjane Kmacic Pellizzer - oguglali.
A kako i ne bismo - u zadnje dvije godine ona je istrcala maratone u najvecim pustinjama svijeta. Osim što ih je savladala, a rijec je o pješcanim i suhim pustinjama Egipta (Sahara), Kine (Gobi) i Cilea (Atacama) te ledenoj pustinji Antartike, uvijek je bila medu najboljima.
Zato i ne cudi da su joj nakon zbrajanja svih rezultata utrka iz serije "4Deserts" organizatori ultramaratona "Racing the Planet" urucili i laskavo priznanje "Champions of the World 2010'". Zadnji u nizu izazova koje je pritom morala savladati bio je ultramaraton na Južnom polu, od 21. do 27. studenog.
- Radilo se o prekrasnom iskustvu, ali i sasvim suprotnom od onoga što sam ocekivala. Bilo zbog obavijesti organizatora, bilo zbog informacija koje sam dobivala ili sama saznavala, ocekivala sam da ce preda mnom biti novi nastavak filmskog serijala "Nemoguca misija". Medutim, sve je ispalo moguce i ostvarivo pa se sada osjecam pomalo ispuhano, kao nekakav djecji balon. Da, rijec "ispuhana" najbolje docarava moje stanje, emocije i raspoloženje, veli nam ova Rovinjka, koja je na cetverodnevnom ultramaratonu dugom 165 kilometara po ledu i snijegu u ženskoj konkurenciji bila druga, a u ukupnom plasmanu deveta.
Ono što ce pamtiti cijelog života, ako se izume ledeni vjetar i temperature od minus dvadeset stupnjeva Celzija tijekom njenog trcanja predjelima kojima nikada nije krocila ljudska noga - susreti su s pingvinima ili, kako ih Mirjana zove, "malim ljudima".
Na pitanje koji su joj planovi Kmacic Pellizzer odgovara da ne zna. S jedne je strane dosanjala svoje snove, što je cini sretnom, a s druge je sada u fazi kada treba ispuniti nove prazne stranice. U svakom slucaju, što god bude radila bit ce vezano za trcanje.
Jer, kako kaže, trcanje je njen nacin života, odnos prema prirodi i komunikacija s okolinom. Kad se tomu pribroji i mogucnost postavljanja hrvatskog stijega u nekom od najzabacenijih krajeva svijeta, zadovoljstvo je potpuno.
- U maratonu, ali i u životu najvažnije je uhvatiti svoj ritam!, porucila je za kraj rovinjska ultramaratonka Mirjana Kmacic Pellizzer.