Ako je tkogod pomislio da ce osvajanjem najvišeg priznanja Ponos Hrvatske rovinjska maratonka i humanitarka Mirjana Kmacic Pellizzer pritisnuti kocnice, grdno se prevario. Dapace, nagrada ju je samo ohrabrila i pokazala da je na pravom putu.
Koncem veljace putuje u daleki Meksiko gdje ce trcati maraton za stanovnike sela Rara Muri. U Rovinju je, pak, kao predsjednica Društva osoba s invaliditetom pokrenula projekt "Ja kuham".
- Na internetu sam vidjela utrku u Meksiku, koja je direktno povezana s pomoci plemenu Rara Muri. Rijec je o ljudima koji žive raštrkani u planini i ciji su kontakti s ostalim svijetom odista rijetki. Ipak, jednom godišnje i to u vrijeme najvece plemenske fešte Rara Mura, organiziraju utrku u kojoj, zajedno s njima trce i stranci. Broj stranaca je ogranicen, i stoga mi je velika cast da kao prva, a vjerujem do sada i jedina predstavnica Hrvatske, sudjelujem na toj utrci, kaže nam Kmacic Pellizzer.
I roditeljstvo na daljinu
Cinjenica je da su stanovnici meksickog izoliranog plemena ujedno i najbrži ljudi na svijetu. Svakog dana, ne bi li osigurali hranu i druge potrepštine, bosonogi ili u kožnim mokasinkama pretrce 80-ak kilometra. Uz to, ova je utrka, na koju je prijavljeno 70-ak maratonaca iz citavog svijeta, humanitarna.
- Za razliku od vecine ultramaratona, na ovom nema upisnine. Medutim, svaki sudionik, po vlastitoj savjesti, volji i mogucnosti donirat ce plemenu novac koji ce im osigurati ili biti barem pomoc u ocuvanju nacina i stila života koji žive i koji poznaju, kaže nam Mirjana koja je i ovom utrkom povezala dvije stvari koje najviše voli - trcanje i pomaganje covjeku.
U meduvremenu, ona i clanovi Udruge osoba s invaliditetom na cijem je celu - kuhaju. Sredinom sijecnja zapoceli su projekt pod nazivom "Ja kuham" kojim se clanstvo uci kuhati, ali i koristiti novac, otici u trgovinu po špežu.
Mirjanin je angažirana i o "roditeljstvu na daljinu" - godišnjom uplatom siromašnoj djeci Afrike osigurava školarinu. Zahvaljujuci tim donacijama cetvero je djece odškolovala, a za još dvoje još uvijek je "majka na daljinu".
Pokrecu me ljudi
Prije nepunih mjesec dana vratila se s ultramaratona u Nepalu, koji ce kako saznajemo, ponovno posjetiti. Možda ne fizicki, ali zasigurno humano i u društvu novostecenih pulskih prijatelja.
- Vrativši se iz Nepala, kontaktirao me je Puljanin Igor Zenzerovic. Potaknut televizijskom emisijom i vjerojatno, onim što sam rekla o jednom sirotištu u Katmanduu, pitao je kako i sam, uz nekolicinu prijatelja i pulskih obitelji, može pomoci. Rodila se ideja i novac je vec prikupljen za kupnju solarne ploce, koja bi djeci trebala osigurati svjetlost, veli Kmacic Pellizzer, navodeci upravo ovu epizodu kao primjer toga kako mediji mogu i pomažu u širenju dobrog.
Zanimalo nas je što je pokrece, odnosno odakle crpi snagu, buduci da je uza sve to majka troje djece, supruga i zaposlena žena.
- Pokrecu me ljudi, dnevni dogadaji i potrebe. Jednostavno, gledam i slušam te pokušavam reagirati. Nekad uspješno, nekad manje uspješno ali se trudim, kaže skromno Mirjana, koja na upit što joj je u trenutku dobivanja nagrada prošlo kroz glavu i na što je u svojoj, sada vec podužoj, karijeri bavljenja humanitarnim radom, najponosnija bez razmišljanja odgovorila - Rebecca!
- I kao majka i kao osoba, najponosnija sam na kcerku Rebeccu, koja je, kao najstarija od moje troje djece, takoder usvojila ovaj put i krenula s konkretnim djelovanjem - pomaganjem covjeku, a cvrsto sam uvjerena sam da ce tim putem krenuti i sin Jody i najmlada Pashmina. Mislim da su oni moja najveca i najbolja ostavština svijetu, objasnila je Kmacic Pellizzer.