I 46. po redu rovinjska Grisia - najveća i najdugovječnija izložba pod vedrim nebom na Mediteranu - iznjedrila je ovogodišnje laureate. Između 240 prijavljenih sudionika, od kojih je 77 akademskih umjetnika, četrnaest studenata, a ostali su bili slikari i umjetnici po vokaciji i djeca, ocjenjivački je sud, u sastavu Branka Stipančić, Corana Littvay i Feđa Gavrilović, najboljim radom ocijenio sliku akademskog slikara Danila Dučaka, koji je i nagrađen Nagradom grada Rovinja (sedam tisuća kuna i pršut), dok je drugopozicionirani bio rovinjski kipar Aleksandar Garbin (pet tisuća kuna i sir).
Razloga za veselje imala je i Ivanka Ruk Ražov, koja se okitila nagradom Zavičajnog muzeja Rovinja (4,5 tisuća kuna) te Claudia Meneghin kojoj je pripala nagrada za primijenjenu umjetnost.
Nagrade sponzora - Turističke zajednice, hotelijerske kuće Maistra i ARH Studija (svaka pojedinačne vrijednosti od 4,5 tisuća kuna) - pripale su Jasni Šikanji, Patriciji Cunjak i Davoru Rapaiću.
Po riječima višeg kustosa Zavičajnog muzeja Rovinja Darija Sošića, ovogodišnja se jednodnevna izložba u najvećoj ulici starogradske jezgre Rovinja ni po čemu nije izdvajala od ranijih. Dapače, upravo suprotno, može se reći i da je bila prepuna komercijale i različitih predmeta uporabne vrijednosti, pa su slike i skulpture, po kojoj se i Grisia u svijetu slikara prepoznaje i valorizira - pomalo došle i u drugi plan.
Slično su mišljenje imali i članovi ocjenjivačke komisije, dodavši da je na Grisiji sve manje umjetnosti, a sve više suvenira pa je i sam izbor najboljih radova ove godine bio relativno lagan posao.
Ovim tvrdnjama treba pridodati i ponašanje samih slikara. Naime, oni su poštujući bonton i pravila lijepog ponašanja mirno i bez galame svojim radovima počeli odmicati od Grisije i mic po mic počeli zauzimati prostor podno i oko Svete Eufemije i u ulicama oko Grisije. A da je tomu i ove godine bilo tako, najbolje govori i činjenica da je upravo i većina nagrađenih umjetnika svoja djela izložila do, a ne u samoj Grisiji.
No, kako o ukusima ne valja raspravljati, valja istaknuti i da je bez obzira na komercijalizaciju Grisije, ona još uvijek izložba koja svojom snagom i ljepotom te samom činjenicom da postoji od daleke 1967. godine, još uvijek itekako atraktivna. Jer, koliko se god starosjedioci, struka i sami umjetnici kritički osvrtali na izložbu, nepobitna je činjenica da ona privlači rijeke ljudi u starogradsku jezgru Rovinja, i to više od četiri decenije svake druge nedjelje u kolovozu.
Možda bi se jednom za svagda trebalo definirati u kojoj mjeri, gdje i kako, odnosno pod koju oznaku smjestiti izloženi rad. Nekima poput prodavača suvenira - tipa školjki i svjetlećih narukvica i ogrlica, ili uličnim frizerima koji će za tili čas na glavama djevojaka isplesti "riblju kost" barem za vrijeme ove izložbe tu nije mjesto.
S druge strane, 240 izlagača jednodnevne izložbe ni u kom slučaju ne smije se podcjenjivati. (N. ORLOVIĆ RADIĆ, snimio M. MIJOŠEK)