U trenutku kad se možda i pomisli da ne može ni više ni bolje, Rovinj iznenađuje. Ovaj put u režiji Turističke zajednice, grad Svete Eufemije kroz Večer ribarske tradicije (prve ovosezonske) podsjetio je posjetitelje na sve one razloge zbog kojih stari Rovinježi vele gostima da je Rovinj najljepši drugi grad na svijet, odmah iza mjesta iz kojih oni dolaze.
Duh tradicije, bilo kroz pjesmu i glazbu, odnosno gastronomske specijalitete osjetio se, čuo, vidio i mirisao na svakom koraku. Atmosfera na gradskim trgovima, rivi, duž ulica starogradske jezgre bila je odlična, jednom riječju onakva kakvu bi grad ovog kalibra trebao imati, ako već ne svakodnevno, onda barem vikendima. Valja istaknuti i da je grad bio poput svog simbola - nara - krcat gostima.
Besplatne srdele
Redovi za morske specijalitete, koje je sa svojih štandova nudila Maistra, odnosno Udruga Kuća o batani, bili su dugo metarski, pa se valjalo naoružati strpljenjem i u koloni čekati. Bonus više, na rivi je bio i ribarski brod kapetana Tulia Bosazzia i njegove posade, koja je baš kao da su sami na svijetu, okružena ribarskim mrežama, pekla i nudila besplatne sardele. A onako s gradela, ispod vatre, svježe ulovljena kraljica mora - srdela zamirisala je kulinarskim doživljajem.
Maistra i Kuća o batani nudile su sijaset ribarskih deliciji koje je trebalo kupiti. No, sudeći po stolovima i stolicama, koje su se čekale da se oslobode, trud se isplatio. Inače, Večer ribarske tradicije, kako i samo ime govori, bilo je u duhu prezentacije ribarskih alata i vještina. Opletala su se staklene boce i bocuni, krpale mreže i upravo na onoj najvećoj i zagasito crvenoj KUD-ovci "Marco Garibin", obučeni u tradicionalne nošnje, svojim su narodnim i autohtonim pjesma oduševili publiku, koja je nastup uz aplauze pratila i konstantnim bljeskanjem fotoaparata.
Péicia Maistra u moru
No, kada je već riječ o fotografiranju i ovjekovječenju "razglednica s mora", ludnica je krenula kada je s Velikog mola, rukama ribara "odnesena" mala batana Péicia Maistra, koja se ispred Muzeja gradila mjesec dana. Valjalo je batanicu baciti u more, a to je uz izvedbu neslužbene himne Rovinja "Vecia batana" i šampanjac razbijen uz njen pramac, jedan od najatraktivnih turističkih događanja grada i njegovih građana, kojima je, pošlo za djetlom da tradicijsko plovilo ribara novogradnjom novih batana, otrgnu iz zaborava i pozicioniraju kao, danas najjači povijesno/kulturni brand grada.
Porinuće batane u more s Malog mola, ove je godine bilo popraćeno i atraktivnom kulisom. Duž obje su strane mola bile usidrene četiri brodice - venecijanske i romanjonske tradicijske barke, na kojima su rutom starih trabakula sa susjedne obale doplovile talijanske posade. Šarena jedra i drveni brodovi, dvanaest metarski trabakul "Barchet", jedanaest metar dug bragoc "San Nicolo", te lancione "Amarcord" (12 metara) i bragoc "Teresina" (11 metara) također su doveli do redova na rivi.
Što se tiče glazbe, ona se guštala na dvije pozornice. S članovima Limene glazbe Rovinj započela je instrumentalna večer, da bi bila nastavljena uz KUD-a "Marco Garbin". Ono kasnije što se događalo do duboko u noć valja pripisati redom izvrsnim izvođačima, grupama Libar, Rollin Humes, Koktels i Radio Aktiv. (Napisala i snimila Nina ORLOVIĆ RADIĆ)