Prošli je vikend u gradu svete Eufemije bio u znaku prepoznatljivih zvukova mora i obala koje okružuju neke od najpitoresknijih zemalja Mediterana. Upravo, strastveni, nostalgični, nježni ali i plesni, te u slučaju najmnogoljudnijeg benda u Hrvata - Gustafa i pjevni zvuci koji su odzvanjali s pozornice Trga maršala Tita, u petak i subotu navečer, rezultat su činjenice što je Rovinj jedan i jedni grad u Hrvatskoj, koji je već niz godina jedan od domaćina Festivala Sete Söis Sete Luas /Sedam sunca Sedam Mjeseca. Naime, riječ je o festivalu mediteranske narodne glazbe koji se putem Mreže za kulturu promovira u jedanaest zemalja Mediterana i država portugalskog govornog područja - Brazil, Cabo Verde, Francuska, Grčka, Izrael, Italija, Maroko, Portugal, Španjolska, Slovenija, odnosno u trideset i tri grada kojima se upravo 2008. godine pridružio i Rovinj.
Tijekom prve večeri, brojna je okupljena publika, načičkana na trgu uživala u izvedbi višečlanog banda, Rythmes Des 7lunes sastavljenog od glazbenika Zelenortske Republike, Izraela, Italije, Maroka i Portugala. O kakvoj je glazbi riječ, zorno su mi dočarale riječi jednog "domaćeg" (koje i sama potpisujem) koji mi veli, kako je ovaj festival nešto što se ne propušta. Jer, na Trgu je svijet u malom, odnosno u onom najljepšem i najiskrenijem izričaju.
- Pored ove muzike ne ostaješ hladan ni ukopan. Jednom liječi i pokreće. Ma' kažem podići će i mrtve, reče mi susjed, sugerirajući da ugasim fotić i počnem slušati.
Nakon Rythmes Des 7lunes uslijedio je nešto mirniji, zeru i emotivniji nastup Santo Antao Setesois Banda sa Zelenortskih otoka. A kako to obično i biva kad je najbolje nešto se dogodi. U slučaju prve festivalske večeri, to su bile doslovce sitne i kratkotrajne kapljice kiše. Ipak, koncert i nastup išao je dalje i bolje i više. Jedini minus ako o tome zborimo, mogao bi biti bijeg od kiše ispred bine i skrivanje gostiju ispod tendi i suncobrana okolnih ugostiteljskih objekta.
Gustafi bili i ostali jedinstveni
Druga večer započela je nastupom Eugenija Benatta iz Italije, a bivala okončana predstavnicima domaćih snaga s Gustafima.
A kad Italija zapjeva dlake na koži se dižu, a kad još k tome to učini Benatta, čovjek koji je osnovao skupinu Nuova Compagnia di Canto Popolare, prvu i najznačajniju grupu etničkog istraživanja i oživljavanja narodne glazbe juga Italije, nemaš tomu što više dodati. Možda i samo da je osnivač i "Taranta Power" pokreta koji, uslijed izvanredno obnovljenog zanimanja velikog dijela mlade publike za ritam ritualne tarante, predlaže nove putove umjetničke kreativnosti i obilježava raskid s prošlim načinom shvaćanja narodne glazbe u Italiji. Šećer za kraj opet su i iznova bili Gustafi. Namjerno, naglašavam opet i iznova jer, dajem si za pravo napisat da su oni srce i duša Festivala. U Rovinju, definitivno. Svaki njihov nastup u sklopu Festivala, događaj je sam za sebe i zbog njih se izlazi, pleše i zabavlja. Jedino, istine radi dopišimo da su iz godine u godinu, na opće zadovoljstvo publike sve duži i duži. Čini se da hvataju korak s Panonskim mornarom, Đoletom i njegovim koncertnim večerima a ne nastupima.
Dodajmo i da je organizator manifestacije Associacao Cultural Sete Sois Sete Luas sa sjedištem u Portugalu i Italiji, a da su s naše strane suorganizatori bili Turistička zajednica grada Rovinja, Istarska Županija te Edi Maružin iz grupe Gustafi. (Nina ORLOVIĆ RADIĆ)