Hvaleci se neki dan novinarima da je Rovinj uspješno prebrodio još jednu kriznu godinu, njegov je gradonacelnik Giovanni Sponza izmedu ostalog istaknuo i da je "Rovinj istarski šampion po broju nocenja, iako nije destinacija s najviše ležajeva". I, doista, s 2.648.000 nocenja ostvarenih do konca studenog - prema neslužbenim, ali uglavnom pouzdanim podacima istarskog sustava turistickih zajednica - rovinjski je TZ prvi put u konacnici (prosinac nece bitno promijeniti brojke) prestigao onaj porecki koji nakon 11 mjeseci zaostaje više od 50 tisuca nocenja.
Porecu ostaje utjeha da je i dalje najposjecenije turisticko mjesto u Istri (377 tisuca dolazaka u 11 mjeseci) što pokazuje da ima više kracih boravaka, prvenstveno u predsezoni, a to je pak povezano sa strukturom smještaja. Naime, Porec ima više ležajeva, ljepše receno postelja, posebno u hotelima, od Rovinja, iako mu je ukupni kapacitet osjetno manji.
Prema podacima poreckog TZ-a na njegovom je podrucju 9.200 kreveta u hotelima, 3.200 u turistickim naseljima, oko 6.200 u privatnom smještaju, ali i samo 3.000 mjesta u kampovima, odnosno jednom kampu buduci da su ostali koji se prodaju pod Porecom (prvenstveno oni u Zelenoj Laguni) ustvari smješteni u susjednim opcinama i turistickim zajednicama. To je ukupno 21.600 kreveta/mjesta, ne racunajuci vezove u marinama.
Rovinjska ukupna turisticka receptivna mogucnost veca je za gotovo šest tisuca, no u njoj prevladavaju kampovi s više od 16.000 mjesta, dok su hoteli i pansioni tek na 4.000 kreveta, turisticka naselja na 2.100, a privatni smještaj raspolaže s još oko 5.000 registriranih postelja.
Ove razlike u strukturi smještaja vidljive su i u kretanju posjeta i nocenja tijekom godine: Porec je uvijek ispred u predsezoni, Rovinj s kampovima povede do konca ljeta, odnosno kolovoza, ali u posezoni, kad kampovi opuste, Porec s puno više hotelskih postelja to nadoknadi. Do ove godine.
Rovinježi "vrgli glave skupa"
Zanimljivo je u ovoj usporedbi posjeta u dva najjaca istarska, pa i hrvatska turisticka mjesta, primijetiti da ovogodišnja smjena na vrhu, po broju nocenja, nije slucajna niti izvanredna. To je proces koji traje vec godinama. Primjerice, Porec je prije pet godina ostvario 2.674.000 nocenja, što je bilo za gotovo 200 tisuca više od Rovinja! No, svake sljedece godine, bio rast ili pad, Rovinj je za koji postotni poen uspješniji od Poreca i ta se razlika konstantno smanjivala. Lani je iznosila tek 35 tisuca nocenja u korist Poreca, ove godine realno je ocekivati suprotnu razliku.
Iako kretanje nocenja nije apsolutni pokazatelj uspješnosti turisticke destinacije - puno je još važnih cimbenika: od prometa i zarade sve do teško mjerljivog zadovoljstva gradana - ono potvrduje višegodišnji utisak da se Rovinj turisticki uzdiže, a Porec stagnira, cak i nazaduje. S obzirom na to da su po komparativnim prednostima dvije destinacije vrlo slicne, ocito je u Rovinju postignuta kvalitetnija suradnja i sinergija javnog i privatnog sektora, o cemu smo vec pisali, a što je rezultiralo boljim marketinškim pozicioniranjem i nizom zajednickih kulturno-zabavnih i inih turistickih programa i projekata.
I dok su Rovinježi u turizmu "vrgli glave skupa" (unatoc politickim neslaganjima lokalne vlasti i najvecih hotelijera) i "grizli", Porecani uglavnom godinama spavaju na vec sasušenim lovorikama, bez jasne vizije i koncepcije, a kamoli realizacije. Potonji od sinergije lokalne vlasti, turisticke zajednice i dva glavna hotelijera imaju jedva "s", iako Porec, za razliku od Rovinja, ima cak i gradonacelnika iz turisticke branše. No, ocito je lokalna vlast zaokupljena drugim projektima pa ne iznenaduje da je, spomenimo samo jedan primjer, revitalizacija i preuredenje porecke rive godinama ostala mrtvo, a skupo placeno slovo na papiru.
Naravno, moguce je da se jednog dana ulaganja poput preskupe sportske dvorane, koja danas guši gradski proracun, Porecu pozitivno vrate i s turistickog aspekta, no utisak je da danas Porecani ne znaju što hoce u turizmu. Iako im grad i okolica u ukupnosti ponude i infrastrukture ipak imaju najvecu turisticku snagu u Istri.
Iz Austrije i Cilea se ne vidi Porec
Jedan od poreckih ozbiljnih minusa u odnosu na Rovinj, i to s dugorocnim posljedicama, svakako je i vlasnicka struktura privatnog sektora u turizmu. Nije nevažno što su vlasnici dva glavna rovinjska turisticka poduzeca - Adrisa i Valalte - domaci ljudi, docim dva kljucna porecka - Valamar Rivieru i Plavu lagunu - drže stranci. I ne samo da su stranci, nego im taj lokalni biznis nije jedini (Valamar je široka hrvatska turisticka grupacija pod austrijskim vlasništvom) ili im je prilicno sporedan (Plava laguna je u vlasništvu velike cileanske rudarsko-industrijske Lukšic grupe).
Cinjenica je da menadžment, koji u Porecu nije strucno lošiji od rovinjskog, ipak ne može raditi bez suglasnosti vlasnika, a potonja nerijetko ovisi i od sasvim subjektivnih, životnih interesa. Grubo i pojednostavljeno: rovinjski bogatuni Vlahovic i Cuccurin ipak iz puno bliže distance, ne samo zemljopisne, nego i društvene, da ne velim i duhovne, gledaju na svoj Adris i grad u kojem žive nego Lukšici na Plavu lagunu i daleki im Porec. Nema sumnje da i kroz taj prividno neekonomski rakurs valja gledati i na investicije koje su posljednjih godina neusporedivo na strani rovinjskog turizma.
Ova divergentna kretanja ogledaju se naposljetku i na izvansezonskom turizmu. Porec je u vrijeme socijalizma bio i kroz kasnu jesen i zimu posjeceno turisticko mjesto, a danas jedva otvori nekoliko hotela za Silvestrovo. Strogo troškovno gledajuci, ekonomska je racunica onajput izvjesno bila negativna, ali nikako ne treba zanemariti da je to poslovanje omogucavalo punu zaposlenost mnogim ugostiteljskim radnicima, s direktnim ucinkom na njihovu kvalitetu, a turisticka živost doprinosila je i življem društvenom životu samih Porecana.
Rovinj aktualnim hotelskim investicijama, ali i stalnim obogacivanjem izvansezonske ponude pokazuje da ozbiljno radi i na tom segmentu svog turistickog proizvoda, pa je logicno ocekivati da ce i ovdje ubrzo preuzeti primat. Doduše, i za Rovinj bi bilo bolje da mu susjedi - ne samo Porec, nego i Pula i Umag - budu i zimska konkurencija jer bi to dovelo do sinergije i na razini Istre kao turisticke destinacije.