Druga festivalska večer 18. izdanja Zlatnog lava bila je u znaku glumačkog ansambla Slovenskog ljudskog gledališča iz Celja, čiji su glumci u dosadašnjim festivalskim izdanjima bili česti umaški gosti.
Rastrojenost
Ovoga puta na scenu su postavili još jednu tragičnu sudbinu koju doživljava Rose Bernd, seoska djevojka u istoimenoj drami njemačkog književnika Gerharta Hauptmanna (1862.–1946.), dobitnika Nobelove nagrade za književnost 1912. godine. Rose je seoska djevojka koja potajice održava ljubavnu vezu s oženjenim predstojnikom Flammom, strogi je otac želi udati za boležljivog i pobožnog Augusta, a seoski zavodnik Streckmann ucjenjuje ju i siluje. Djevojka taji da je trudna i odluči se udati za Augusta, no Streckmannova zloća ne miruje. Rose rodi dijete, zadavi ga i u stanju nervne rastrojenosti vrati se kući te u nazočnosti policije sve prizna pred ocem i Augustom. Rose Bernd nije prikazana kao samosvjesna žena, nego kao žrtva nesretne sudbine i socijalne nevolje, što je dovodi do ludila i grijeha krivokletstva, a zatim i čedomorstva.
Drama "Rose Bernd" je sudbina mlade žene u zatvorenom i tradicionalnom okruženju koja zbog svojih nekonvencionalnih, za okolicu neprihvatljivih pogleda, pada u nemilost svih.
U literaturi se može naći i podatak koji je potaknuo Hauptmanna na nastanak te drame. Naime, u stvarnom se životu djevojka zvala Hedwig Otte, bila je konobarica i seljanka koja je u dobi od 25 godina pozvana na sud zbog čedomorstva i krivokletstva, a među porotnicima bio je i Gerhart Hauptmann, koji se, argumentima o neubrojivosti i licemjerju društvenih pravila, založio za oslobađajuću presudu što je doprinijelo da djevojka bude oslobođena.
Gerhart Hauptmann je počeo s idealističkom lirikom, no ubrzo se priklonio naturalističkoj drami kritički propitujući društvene probleme. Pozornost je poklanjao borbi pojedinca i neizbježnoj sudbini, kao naturalističkim dramama Kočijaš Henschel (1898.) i Rose Bernd (1903.). Afirmirao se kao tvorac likova običnih, malih ljudi nošenih nesretnom sudbinom. Premda se najviše ističe njegova sklonost socijalnoj tematici, brojni su istraživači kao jedno od najvažnijih obilježja njegove dramatike navodili dramaturgiju sućuti.
Naturalizam
U poznijim godinama u njegovo djelo prodiru vjerski i filozofski motivi. Snažan slikar sredine i karaktera, Hauptmann je u masovnoj drami "Tkalci" (1892.) ostvario glavno djelo njemačkog naturalizma. Autor je mnogobrojnih pripovjednih djela, putopisnih i autobiografskih knjiga.
Drama "Rose Bernd" premijerno je izvedena u Njemačkom teatru u Berlinu 1903. godine, samo nekoliko mjeseci nakon što je napisana i objavljena. Kod nas je prvi put izvedena u zagrebačkom kazalištu u svibnju 1908. godine u režiji Josipa Bacha…
Na scenu Slovenskog ljudskog gledališta iz Celja dramu je postavila Mateja Koležnik, u prilagodbi dramaturginje Nike Leskovšek. Glavnu ulogu nesretne djevojke ima Liza Marija Grašič, a u predstavi još igraju Bojan Umek, Branko Završan, Andrej Murenc, Pia Zemljič, Lučka Počkaj, Igor Žužek, Aljoša Koltak, David Čeh. Predstavi "Rose Bernd" umaška je publika dala ocjenu 4,40. (Luka JELAVIĆ)