Rondo

- Mislio sam da necete doci.
- Ali, ja sam obecao da cu doci.
- Ipak, mislio sam.
- Ipak, evo me ovdje.
- Da, evo Vas, i zbog toga mi je neizmjerno drago. Slobodno udite!
- Ta necemo provoditi eksperiment na stubištu!
- Nikako, nikako. Vi ste baš duhoviti!
Hajde onda vec jednom, udite.
Sudac, jedan od onih koji mrze svoj posao, jer ga ne razumiju, jer im je težak, jer sa sobom povlaci previše odgovornosti, u smedem ispranom kaputu, sasvim kratke kose, pocešljane na desno, s razdjeljkom na lijevoj strani, razdjeljkom s preširokom udubinom, bez brade i brkova. To da je bez brade i brkova prilicno je važan podatak jer ga upravo ta brada i ti brkovi cine mladim od covjeka kojem je došao u posjet.
A tko je taj šaljivdžija, pitate se. E pa to je umjetnik, mnogo mladi od suca, umjetnik koji voli svoj posao i živi od danas do sutra. On je, zapravo, primijenjeni umjetnik, ali od neceg se mora živjeti, branio bi se on. I primijenjena umjetnost je umjetnost. On je muž svoje žene, privlacne plavuše, cak i ne narocito glupe. Ona studira, iako to nitko ne bi pogodio, kemiju i fiziku. To je ne zanima. Ona kemiju ne razumije, a ne razumije ni fiziku. Ona uci napamet formule. Ona uci o nekim ionima što se spajaju s drugim ionima, o atomima i njegovim neutronima, o tome kako oni utjecu na naboj, uci o ugljiku i njegovim alotropskim modifikacijama, i baš joj se cini zgodnim što su grafit i dijamant istog sastava. Ona cak mašta o tome kako bi presložila te cestice ugljika u grafitu i napravila sebi dijamant, kad ga vec ne može dobiti od muža. Mašta o alkemiji, svida joj se Au, svida joj se osobito Pt, a nešto malo manje Ag. Ali, oko tih se metala sve vrti, i ona samo zato studira, da bi naucila nešto više o toj plemenitosti. Ona žali za prošlim vremenima, kada su kemicari pokušavali sve pretvoriti u zlato. Sve pretvoriti u zlato?, uzdiše nad udžbenikom, ni nad cim drugim niti ne može uzdisati. Njen muž je pomalo nezainteresiran. Duge brade i brkova što se s njom spajaju, uvijek s cigarom u ruci, on zapravo najviše od svega voli igrati šah.
- Mirjana, mi cemo igrati šah!
- Igrati šah? O, pa ti si, Branimire, bezobrazan! Nisi mi niti rekao da ce gospodin doci!
- Ma sve je u redu, gospodo.
- Ne, nije sve u redu.
- Zlatice, ti se ništa ne brini. Ja nisam ni znao da ce gospodin doci.
- Ali, ja sam obecao.
- Vi ste obecali, ali to ništa ne znaci!
Znate, ja sam vam, prije, cesto znao pozvati svoje prijatelje u goste. Rekao bih: "Dodite, moja ce žena skuhati veceru, popit cemo kavu i malo popricati. U nedjelju u cetiri!"
- Baš u isto vrijeme kada ste mene pozvali!
- U isto vrijeme, dobro ste primijetili! Ali, nitko se nikada nije odazvao?
- Možda jer je vecera u cetiri pomalo prerano?
- Pa ne bismo odmah vecerali!
To, možda, nisu znali.
- Ma ljudi vam danas nemaju vremena. Ne znam što rade, ali vremena nemaju?
- Ipak, ja sam došao!
- Vi ste nam, ipak, došli!
- Kao što sam i obecao.
- I time ste nas neizmjerno obradovali.
- Jeste, ali da sam znala da dolazite, ja bih skuhala, znate, ili bar ispekla kolac!
- To doista nije potrebno. Ja sam ipak došao samo na partiju šaha!
Vesela trojka napušta predsoblje i odlazi u dnevnu sobu. Branimir sjeda na desni naslonjac, Mladen na lijevi, a Mirjana na mali tabure u sredini. Šahovska partija otpocinje. Branimir povlaci vrlo samouvjereno potez e4. Mladen vuce, bez imalo razmišljanja, e5. Branimir f4, Mladen odmah ef4. (?) Sada je Branimir na redu i vuce Sc3, a Mladen uz sekundu oklijevanja c6! (?) Od nevjerojatne je važnosti da pratite svaki pokret. Sada je opet Branimir na potezu i, dok smo mi cakulali, on je razmišljao o potezu Df4, a Mladen o potezu Le2: Mladen Ke2, Branimir Sc6, Mladen Le3 (?)
Ne morate poznavati ni šah ni šahovsku notaciju da biste vidjeli da se bijeli, dakle Branimir, morao predati.
- Mladene, znate li vi što je to - postoji oduvijek, za to je potrebno dvoje, treci je višak?
- Pa to je?
- Šah, Mladene, to je šah! A šah vam je isto što i ljubav?
- Ali, Branimire, nije!
- Naravno da jest, Mirjana.
Kada bih ja tebi sada želio napraviti ovo (Branimir je udari po stražnjici) ili ovo (uhvati je za njene obje dojke), Mladen bi bio obican višak! A kada bi ti htjela igrati šah, ti bi bila višak Mladenu i meni. Uvijek samo dvoje, sve je isto!
- Ti si, Branimire, obicna svinja! Ovako me, pred gostom.
- Gospodo, ali sve je u redu.
Branimir je samo želio pokazati.
- Hocemo li još koju, što kažete, Mladene?
- Eh, vec je kasno.
- Upalit cemo lampu, daj Mirjana, upali lampu.
- Ja idem raditi veceru, ti upali lampu.
Uz upaljenu lampu, Mladen i Branimir odigrali su još dvije partije (zbog ogranicenosti prostora morat cete ih sami zamisliti!).
- Vi, Mladene, morate ostati na veceri?
- To nije moguce, vec je kasno, a i ne bih vam volio smetati.
- Ne pricajte gluposti! Mirjana, serviraj za Mladena!
Mladen ustaje, prilazi klaviru i tamo ugleda rastvorene note za Mozartov "Rondo".
- Kakva slucajnost!
- Slucajnost? Mladene, objasnite mi, zašto slucajnost? - Pa cijela ta situacija, ne podsjeca li i vas? na Berkovicev "Rondo"? Berkovicev "Rondo"? Vi cete oprostiti jednoj dami što ne zna o cemu govorite?
- Vi cete, Branimire, zacijelo znati o cemu govorim!
- Ja znam jedino za Mozartov "Rondo", Berkovic mi je sasvim stran! - Ta. mi bismo ga trebali onda pogledati zajedno! Nevjerojatan je to film!
- Ah, dakle radi se o filmu - rekoše u isto vrijeme Mirjana i Branimir.
- Da, o doista neobicno filmu.
Ja cu ga iduceg puta donijeti, ako me pozovete, dakako?
- Dogovor je zakazan vec unaprijed, o tom nema bune!
Ali, ja vam i nisam neki ljubitelj filmova, a ni moja žena?
- Ipak, ja bih rado pogledala "Rondo"! Meni je Mozartov "Rondo" divan! Je li, Branimire, da cemo mi pogledati "Rondo"?
- Ako moja gospoda želi?
Po završetku vecere, Branimir odlazi otpratiti Mladena. Mladen mu kaže da zavidi njegovom obiteljskom životu: - Žena vam je divna, uvijek vas ceka skuhano, pospremljen stan, a ja?
- Ne bih mogao zamisliti samacki život! To mora da je grozno! Jednosoban stan?
- Zapravo je dvosoban?
- Uvijek u tami?
- Cesto ostavim upaljeno svijetlo!
- Bez ženske ruke?
- Zapravo, sestra stanuje sa mnom.
- A zato dvije sobe!
- Pa, Branimire?
- Pa, Mladene, iduce nedjelje u cetiri?
- Svakako. Laku noc!
I samo tresak teških, željeznih vrata Mladenu iza leda. Kao da se zatvaraju za njim zauvijek, a on ipak zna da ce se vec iduce nedjelje za njega opet otvoriti, i on ce biti sretan kao i danas, u društvu ugodnih ljudi, uz kvalitetnu partiju šaha (Branimir je dostojan protivnik) i ukusnu veceru? opet ce ga pozvati, on to zna, oni su pristojni ljudi, a tko je on da odbija takvo gostoprimstvo? Ne želi ih niti uvrijediti!
- Mislio sam da necete doci.
- Ali, ja sam obecao da cu doci.
- Ipak, mislio sam?
- Ipak, evo me ovdje.
- Da, evo Vas, i zbog toga mi je neizmjerno drago. Slobodno udite!
- Ta necemo provoditi eksperiment na stubištu!
- Nikako, nikako. Vi ste baš duhoviti! Hajde onda vec jednom, udite. Na vratima ih docekuje dotjerana Mirjana. Ona se raduje filmu!
- Vi ste meni donijeli "Rondo", niste li?
- Jesam, jesam, gospodo, izvadit cu ga odmah?
- Vi niste zaboravili! A Branimir je rekao da cete sigurno zaboraviti, da vi muškarci ne držite do svoje rijeci i ženskih tlapnji, a vi ste ipak donijeli, vidiš Branimire, donio je "Rondo"!
- Neka "Rondo" ostane za iduci put!
- Ali, Branimire?
Tebe ionako ceka ispit, zar ne?
Ponavlja se prošla nedjelja, od sekunde do sekunde. Cak su i potezi što ih Mladen i Branimir vuku po šahovskoj ploci identicni. Oni kao da znaju samo ta otvaranja i samo te igre, a improvizacije uopce i nema.
Potom veceraju, Mladen odlazi? i opet se vraca iduce nedjelje. Ovog puta gledat ce "Rondo".
Film pocinje, film traje. Ubrzo, Branimir tone u san: njega filmovi ne interesiraju. Gledanje filmova - to je pravi gubitak vremena. On radije igra šah - ili spava. Ali Mladen i Mirjana, oni vole filmove. Oni nisu zaspali, vec zdušno išcekuju svaku novu scenu: Mladen jer zna što ga ceka, a Mirjana jer ne zna. I kada dolazi trenutak koji Mladen toliko željno išcekuje, Mirjana tiho jaukne, od šoka, od zaprepaštenja, ona je prepristojna za takvo što, i sramežljivo pogleda Mladena. Mladen je navikao na to, on je stari vuk, on se njoj samodopadno nasmije.
Pocinje odjavna špica i Branimir se budi. On i Mladen uhvate se šaha, a Mirjana odlazi u sobu. Branimir uopce i ne pita o cemu se u filmu radilo, njega to kao da se i ne tice. Ima on ovaj svoj život i što ce njemu neke tamo izmišljene price? A ako ti se film upetlja u život, ha, Branimire, što ceš onda, kada i ti postaneš samo lik iz filma, hoce li te se onda ticati što je glavni zaplet filma?
Branimir otvara desnu šaku, kako je Mladen izabrao, i pruža mu bijelu figuru. Ne uznemiruje se previše što je Mladen opet prvi. Cak više ni ne primjecuje da Mladen sjedi u njegovu naslonjacu.
Nakon tek jedne partije, jer ubrzo se smracilo, Mladen ispraca Branimira.
- Iduce nedjelje u cetiri, kaže Mladen.
- Svakako, radujem se, odvraca Branimir.
I to zbilja misli: jer osjeca se kao da odlazi iz vlastitoga stana, kao da je protjeran. "Eto, toliko sam se zbližio s njima!", pomisli. (Napisala Henrieta Barbaric)

O autorici
Henrieta Barbaric studentica je druge godine diplomskog studija kroatistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivala je u školskom casopisu (Labos) i na Lidranu, a kratko vrijeme i osvrte na Metro portalu. Piše jer voli pisati.