Povijest poznaje mnogo ambivalentnih ličnosti. Osoba koje su istodobno za neke časne i znamenite, a za druge najobičniji zlotvori i šljam. Dokazani genijalci, a odgovorni za smrt tisuća. Istodobno.
Takav je bio i njemački feldmaršal iz Drugog svjetskog rata Erwin Rommel, jedan od najvećih vojskovođa koje bilježi moderna povijest, ali za Istru tek mrski okupator i zločinac pod čijim je zapovjedništvom u listopadu 1943. pometena tek iznikla istarska Narodnooslobodilačka vojska (NOV) te bezdušno pobijeno civilno stanovništvo koje se njemačkim trupama našlo na putu.
Pokazali su divljačku brutalnost ne mareći pritom ni za kakve konvencije ratovanja i koristeći zastrašujuću metodu surovih odmazda kojima su čitava istarska sela zbrisana s lica zemlje.
Šok i strahopoštovanje, kako su 2003. godine Amerikanci nazvali akciju okupacije Iraka, bolje bi pristajali Rommelovoj ofenzivi umjesto naivnog pjesničkog naziva "Prolom oblaka", kako su njenu drugu fazu imenovali nacistički stratezi. No, početni šok i brojne žrtve umjesto strahopoštovanja izazvali su duboki prezir istarskog čovjeka prema okupatoru sa sjevera i zacementirali volju naroda da položene žrtve ne budu uzaludne. Iako je stanovništvo bilo zastrašeno, "duh Istre ostao je nepokoren", kako se uzvišeno govorilo u poraću, a što dokazuju partizanske akcije koje su se nastavile do konačnog oslobođenja. No, vratimo se danu kada je počeo Drugi svjetski rat na našem poluotoku.
Bilo je to 8. rujna 1943., čak četiri godine nakon početka najvećeg sukoba u povijesti, kada je brkati talijanski premijer Pietro Badoglio konačno proglasio bezuvjetnu kapitulaciju fašističke Italije. Uslijedila je snažna i neobično kompleksna klasno-nacionalna rujanska revolucija u Istri, pri čemu je došlo do sraza većinskog agrarnog stanovništva i buržoasko-veleposjedničkog sloja, što se često preklapalo s hrvatsko-talijanskom nacionalnom regionalnom dihotomijom. S bitnom razlikom da se velik dio talijanskog stanovništva opredijelio za antifašistički pokret koji su predvodili komunisti.
Oslobođena je gotovo cijela Istra osim Trsta, Pule i dijela obale od Rijeke do Opatije. Okružni NOO za Istru donio je 13. rujna 1943. odluku o vraćanju Istre u sastav matice zemlje Hrvatske u Jugoslaviji, a tu je odluku potvrdio ZAVNOH i Pokrajinski NOO za Istru na svom zasjedanju 25. rujna 1943. u Pazinu. (piše A. DAGOSTIN; fotografije iz Bundesarchiva)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU