Sa zadnjim danom ove godine svoja vrata zauvijek će zatvoriti poznati kafić Foška, smješten nadomak tržnice u najužem središtu Pule, već 17 godina okupljalište brojnih Puljana i gostiju. Pula ima stotine kafića, ali jedino Foški njeni gosti tepaju kao "dnevnom boravku". Pokojni pulski glumac Vojislav Stojković Stole znao je za Fošku reći da je to "dnevni zaboravak" - uđeš i zaboraviš više izaći van.
No, realnost lišena ikakvih kulturnih orijentira, solidarnosti i emocija kojom skoro dva desetljeća ovo mjesto odiše zahvaljujući vlasnicima kafića bračnom paru Lidiji i Branku Vunduku, glasi najkraće ovako: prostor od svega 50-ak četvornih metara koji je nakon Drugog svjetskog izgradila zadruga iz Vodnjana, preuzeo je vremenom Badel, da bi Lidija i Branko, nakon selidbe iz rodnog Zagreba u Pulu, sklopili 1996. godine s tada još društvenim poduzećem Badel ugovor o najmu. U daljnjem tajkunskom tajfunu prostor slijedi vlasničku sudbinu Badela koji prvo preuzima jedna od grupacija tajkuna Josipa Gucića, a zatim Lura grupa Luke Rajića. Na kraju prostor današnje Foške kupuje Sadik Čordić, vlasnik pulskog bistroa "E&D" na Verudeli, koji će istekom ove godine prostor ustupiti moćnom T-Comu, čija je poslovnica prvi susjed Foške i koja će nestankom kafića proširiti svoj poslovni prostor.
Neće više biti koncerata, književnih večeri, brojnih izložbi slika, fotografija (Kokotović, Bizjak, Vitaljić, Zirojević), kao i otvorenosti za desetke amatera koji su svih ovih godina izlagali u Foški.
Mnogi bi u ovakvoj situaciji naglašavali svoju žrtvu, možda i prešutjeli nezgodne podatke, no pacifist Branko dostojanstveno predočava kako stoje stvari: "Riječ je o privatnom interesu privatnog vlasnika. Bolju je ponudu dao T-Com koji je solidniji, sigurniji platiša. Zadnjih godina poslujemo negativno, kasnimo s najmovima i uplatama u državni proračun. To je realna situacija. Ne bih htio da ispadne da se bunimo, ni da tražimo milost".
Što nakon zatvaranja? Lidija može u mirovinu u svibnju iduće godine, a Branko u kolovozu 2015., s time da će, kažu, prethodno podmiriti dug prema proračunu.
- Naravno, ostajemo živjeti u Puli. Jako volimo Pulu. To je naš grad, ističe Lidija, čiji oslobađajući osmijeh nije ni ovaj put izostao. Njen su srdačni zagrljaj bezbroj puta osjetili svi stalniji gosti Foške koje ona od milja zove 'kikići'.
- Taj, u biti, mali prostor postao je zahvaljujući Lidiji i Branku veliko utočište. Utočište i kad ste sami i tužni. U Foški se može samovati u miru. U Foški si sam, a nisi sam. Možeš nekoga samo pozdraviti i nastaviti samovati, a možeš mu se, ako se tako osjećaš, pridružiti. U Foški se družilo, slavilo i veselilo. Puli će Foška silno nedostajati. Umire jedan bitan dio Pule. To je jedino mjesto u Puli takve vrste, kaže Magda Vodopija, direktorica pulskog Sajma knjige.
Vjerojatno je to prvi kafić u Puli gdje kavu u ovom istom malom prostoru ispijaju srednjoškolci i bakice.
- Danas nam nekadašnji srednjoškolci dolaze s djecom u kafić. Neki mi kažu: "Došao sam po zagrljaj i macchiato". Ima li što ljepše, govori Lidija, dok sa zvučnika vječna Amy Winehouse pjeva "Love is a Losing Game". (Piše Zoran ANGELESKI)
CIJELI TEKST ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.