U samom uvodu sinoćnje tribine "Nezavisna kultura i pozitivne promjene" sudionici su informirani da je upravo tad Gradsko vijeće na Forumu usvojilo odluku o ponovnom formiranju gradskog Odjela za kulturu koji će zapošljavati osam djelatnika.
Taj najavljivani potez gradskih vlasti, kao i činjenica da je prije nepuna dva mjeseca usvojena Kulturna strategija Grada Pule 2014. - 2020. poslužili su organizatorima tribine - udrugama iz Rojca Čarobnjakov šešir, Seasplash, Monteparadiso, Armazonex, Zelena Istra, Suncokret, Savez udruga Rojca i Metamedij - da raspravljaju o pozitivnim promjenama u kulturi na lokalnoj razini, posebno na nezavisnoj sceni. No, skup baš i nije bio obilježen optimističnim tonovima.
Izrazivši nadu da će kulturni proračun biti usklađen s potrebama svih aktera u kulturi, Ina Kihli iz Seasplasha ukazala je na nejednakost u kulturnom sektoru koji proizlazi iz puno boljeg statusa javnih kulturnih ustanova (INK, Pula Film Festival, Gradska knjižnica i čitaonica). Prethodno je Kristina Nefat ilustrirala grafikone iz kojih je vidljivo da javne ustanove dobivaju zadnjih četiri godine više od 70 posto kulturnog proračuna koji za iduću godinu iznosi 24,7 milijuna kuna.
Marino Jurcan iz udruge Metamedij rekao je da nezavisna kultura ima vrlo važno mjesto u kulturnoj strategiji Grada Pule 2014-2020., od načina financiranja do ulaganja u prostor.
- Nezavisna scena prepoznata je kao bitan faktor i posebno se spominje u redizajnu natječaja javnih potreba, no pitanje je da li smo u stanju to sve izvesti i imamo li za to ljudske resurse, rekao je Jurcan.
Umjetnik Pino Ivančić pitao je kakvo je to licemjerstvo da ista gradska vlast uništava, a sada ponovno osniva Odjel za kulturu, a predstavnica Grada Lidija Musi kratko je odgovorila: "To je život". Kasnije je Musi naglasila da se sada prvi put izdvojilo 500.000 kuna za ulaganje u opremu te uređenje prostora udruga u kulturi.
Također, Ivančić je pitao prisutne što je to nezavisno, dodavši da postoji samo zavisna scena, zavisna o novcima. Ina Kihli smatra da je pojam "vaninstitucionalna" primjereniji od pojma "nezavisna", dok je Davor Uljanić iz Seasplasha rekao da su pojedine udruge poput primjerice Monte Paradisa od 1992. do 2000., djelovale, a da nisu aplicirala ni za kakva sredstva.
Jedan od autora Kulturne strategije Grada Pule Davor Mišković tvrdi da apsolutno nezavisni ne postoje, a da nezavisnu scenu u odnosu na javne ustanove razlikuje činjenica da sami biraju čime će se baviti, ne postoji sustav iznad njih koji im to određuje.
Ukazujući na potrebu kontrole rada kulturnih vijeća, Irena Boljunčić Gracin iz udruge Čarobnjakov šešir spornim drži to što Branko Sušac predsjeda dramskim kulturnim vijećem koje od pola milijuna kuna izdvaja 200 tisuća kuna za Međunarodni kazališni festival PUF, iako je, kaže ona, vidljiv pad kvalitete PUF-a i njegove publike.
Željko Marković smatra besmislenim pričati o nezavisnoj sceni dok stranka na vlasti kontrolira i kulturni budžet i medije, i dok se nezavisnoj sceni izdvaja svega deset posto kulturnog proračuna.
Ističući važnost komunikacije i suradnje svih aktera u kulturi kao preduvjetu uspostave sustava vrijednosti (je li to umjetnička izvrsnost ili prihod, broj prodanih ulaznica…), Davor Mišković smatra da zavist i nekomuniciranje među akterima svaki sukob pretvara u personalan sukob. (Z. ANGELESKI)