Zdravko Rogić i France Arhar, financijski stručnjaci koje su imenovale Vlade Hrvatske i Slovenije, na današnjem su sastanku u Vili Prekrižje započeli inventuru događaja koji su od vremena osamostaljenja dviju država utjecali na slučaj Ljubljanske banke, kako bi ponudili rješenje za problem tzv. prenesene štednje, tj. štednje koju su štediše filijale Ljubljanske banke u Zagrebu prenijele na hrvatske banke, a koju je poslije financirala hrvatska država.
Inventuru smo započeli od 1989. kada se u bivšoj Jugoslaviji u sklopu tzv. "Markovićeve reforme" provodila transformacija socijalističkih banaka u dionička društva koja posluju po pravilima bankarstva u kapitalizmu. Tada je odlučeno da Ljubljanska banka u Zagrebu, koja je dotad imala pravnu osobnost i zapravo bila hrvatska banka, postane filijala Ljubljanske banke, rekao je nakon sastanka Rogić.
Tada su i nastali problemi jer za sve obveze i prava filijale odgovara matična banka. Da je Ljubljanska banka u Zagrebu zadržala pravnu osobnost ne bi bilo nikakvih problema, kao što ih nije bilo s Ljubljanskom bankom u Koprivnici, ustvrdio je Rogić dodavši kako se, nažalost, "mlijeko prolilo, a sada treba ići dalje".
Filijala Ljubljanske banke u Zagrebu bila je zapravo velika štedionica u kojoj je 1989. godine bilo čak 1.670.000 štednih uloga. Od toga je u hrvatske banke prenesena štednja u visini 545 milijuna njemačkih maraka, a nije preneseno 312 milijuna maraka.
Potraživanja štediša koji nisu prenijeli svoju štednju u hrvatske banke, kao i potraživanja Ljubljanske banke prema klijentima u Hrvatskoj, u području su privatno-pravnih odnosa za koje su nadležni sudovi, pa se mi u to nećemo miješati, poručio je Rogić.
Arhar je podsjetio kako je u bivšoj Jugoslaviji država garantirala za devizne uloge štediša, neovisno radi li se o pravnoj osobnosti ili ne, no do danas nijedna država sljednica nema zaključenu bilancu s bivšom Narodnom bankom Jugoslavije.
U Sloveniji je donesen posebni zakon za isplatu tih štediša, koji je još uvijek na snazi, a zasniva se na teritorijalnom principu. S druge strane, Hrvatska je iz humanitarnih razloga odlučila da njezine štediše imaju pravo prebaciti štednju u hrvatske banke, rekao je Arhar.
Osim toga, problem je i u različitoj vlasničkoj strukturi banaka - najveći vlasnik Ljubljanske banke je slovenska država, u Hrvatskoj su one u stranom vlasništvu. No, i u Sloveniji bi uskoro moglo doći do promjena jer tamo država mora zbog krize naći rješenje za sanaciju bankarskog sustava.
Arhar je posebno istaknuo slovensku zainteresiranost da Hrvatska omogući nesmetan rad Novoj ljubljanskoj banci, koja je sljednica Ljubljanske banke, jer s ulaskom u EU mora ispuniti obvezu slobodnog kretanja kapitala.
Ovdje nema crno-bijelog rješenja, pokušat ćemo na osnovu analiza naći "modus vivendi" za prošlost, a na drugoj strani osigurati da se hrvatsko tržište otvori slovenskim bankama, rekao je Arhar.
Na idućem sastanku, koji će biti sazvan u roku dva tjedna, stručnjaci će proučiti sve dokumente koji su u Sloveniji doneseni tijekom 90-tih godina radi realizacije teritorijalnog principa, te se posvetiti pregovorima zemalja sljednica bivše SFRJ o sukcesiji, koji su vođeni 2001. i 2002. u Baselu. (Hina)