Poštovana gđa Poleis,
Imam 35 godina i osjećam veliki pritisak okoline o tome kako moram postati roditelj. Istina je da je društveni pritisak općenito vrlo jak i da je "in" postati roditelj, odnosno stvoriti obitelj i potomstvo. Ne želim ni spominjati očekivanja koja su nam usađena još od malih nogu da je sklapanje braka i rađanje djece jednostavni slijed koji se mora dogoditi.
Ono što mene zanima je, u biti, koliko je želja za roditeljstvom zbilja prirodni poziv, a koliko je to rezultat društvenog pritiska. Gledajući svoje kolege i kolegice shvatila sam da se mnogi zaletavaju u brakove i roditeljstvo.
Naravno, većina njih se kasnije nađe u problemu i slijede rastave braka i sve što ide uz to. O negativnim posljedicama za dijete znate i sama, više i bolje nego ja. Dakle, moje pitanje je: zašto odlučimo imati djecu? Koji je psihološki pokretač te odluke? Unaprijed hvala, M. B.
Poštovana M. B.,
Postoje različite teorije o majčinstvu i o brakovima. Vraćajući se na početno pitanje u vašem pismu, je li majčinstvo i njezin instinkt produkt prirode ili društva, moje osobno mišljenje jest da je zbog evolucije vrlo teško razlučiti ova dva pokretača.
Neki smatraju da je čovjek evoluirana životinja, i da je roditeljski instinkt prirodni fenomen koji imaju svi sisavci. Obzirom da je evolucija dala čovjeku mogućnost razmišljanja i razlučivanja, kažu drugi, instinkte je moguće nadvladati.
Naravno, društveni pritisak i očekivanja drugih nisu zanemariva. Često se može pročitati ili čuti o tzv. unutarnjem satu, kao pozivu za stvaranje obitelji, ali postoji i tzv. društveni sat. Društveni sat je onaj koji nas tjera da poštujemo tempo naših prijatelja.
Ako pogledate oko sebe, vidjeti ćete da većina ljudi što nas okružuju odlučuju, nesvjesno, prema onome što se i drugima događa. Tako, vezano za vaše pitanje, i parovi koji imaju zajedničko društvo osnivaju obitelj u bliskom vremenskom periodu.
To se ne može smatrati pritiskom već potrebom da nas okružuju ljudi koje volimo. Lijepo je smatrati da naše odluke moraju biti rezultat naših razmišljanja i želja. Još je ljepše činiti što smatramo pravilnim za sebe. Razmišljati i promišljati je ključ životnog uspjeha. Bitno je samo pripaziti i ne biti (pretjerano) sebični, jer razaranje obitelji nije uvijek zbog, naočigled, prelakog i prebrzog uletavanja u brak, opravdanje za roditeljstvo odnosno obitelj.
Poštovana psihologinjo,
Molio bih vas savjet vezano za svoju šestogodišnju kćer. Naime, ona ne može spavati sa svojom sestrom u sobi, u svom krevetu. Po noći se budi i dolazi spavati s nama u veliki krevet. Pokušao sam s obećanjima oko poklona ako prespava cijelu noć u svom krevetiću – ali ne pomaže.
Takvo ponašanje je vrlo iscrpljujuće, jer se dižemo desetak puta i nitko se ne naspava. Moja supruga i ja često se svađamo kada razgovaramo o tom problemu. Moramo li se brinuti? Kako se moramo ponašati? Hvala.
Poštovani,
Kod problema sa spavanjem i uspavljivanjem vrlo je bitna rana intervencija kako problem ne bi postao ozbiljniji ili kronični. Djeca ponekad nesvjesno manifestiraju svoje negodovanje na promjene ili novitete kao rođenje brata ili sestre, preseljenja, pohađanja škole ili oporavka nakon duže bolesti. Može se dogoditi da se manifestiraju i zbog neriješenih poteškoća u prvim mjesecima života.
Djeci pomaže imati jasna pravila i dosljedan način odgoja. Provodite više kvalitetnog vremena zajedno sa kćerkom, prakticirajte neki sport. Početak ćete olakšati time što će biti umorna. Nemojte biti prestrogi, ali imajte na umu da, obzirom na godine, možete zahtijevati njezinu odgovornost. Potaknite je da slobodno vrijeme provodi uz zabavne aktivnosti u sobi. Uvedite rituale prije spavanja kao čitanje priče ili budite uz dijete dok ne utone u san.
Budite uporni, dosljedni i strpljivi. Nemojte kažnjavati, već nagrađujte. Ukoliko se ni tada problem ne riješi, preporučila bih vam da se osobno obratite psihologu.
Imate li problema sa sinom ili kćerkom? Ne slažete se najbolje sa svojim šefom? Naljutili ste se na prijateljicu? Kako ćete prekinuti dugogodišnju vezu? Na ova i slična pitanja, dileme, slutnje i probleme, pomoć možete potražiti od naše psihologinje, mag. Luane Poleis. Pitanja možete poslati na e-mail adresu: redakcija @glasistre.hr i [email protected] <mailto:[email protected]>, odnosno običnom poštom na Glas Istre, 52100 Pula za rubriku "Umijeće života".