Rockwool je tu, dimi i neće nikamo!

Panorama s terase prvih susjeda u Tupljaku (I. RADIĆ)
Panorama s terase prvih susjeda u Tupljaku (I. RADIĆ)

Kako iz ptičje perspektive izgleda Rockwoolova tvornica kamene vune nakon osam godina od dolaska u Potpićan i otprilike jednako duge ekološko-političko-gospodarske trakavice koja ju je pratila?

Odavde, s vedute pićanskih obronaka, možete se, ako vam okrutnost svakodnevice nije isisala svu humanost, upitati samo jedno: koji li je bedak dopustio posaditi industrijski pogon s kaminom u takvu udolinu, pitomi Lug, tu, među oranice? Nesretnoj poziciji možemo zahvaliti grozne prizore kada kotlina - poklopljena tim vražjim dimom što se lijeno proteže prema pićanskim selima ili Čepićkom polju - nalikuje pretis-loncu.

Ali, prošla su vremena kada su ekološke udruge u eter odašiljale SOS, demonizirajući tvornicu i njen poguban utjecaj na zdravlje. Prošlost su i sporadični prosvjedi mještana, oboružanih transparentima koji upozoravaju na nepravednu borbu malog čovjek i moćne korporacije, tamo dolje pred pogonom. Političarima Rockwool više nije moneta za potkusurivanje: nekad se kategorički tražilo njegovo zatvaranje, mahalo se i kaznenim prijavama, a danas se na dnevnom redu sjednice Općinskog vijeća nađe samo kad tvrtki treba utrostručiti komunalnu naknadu (Pićan će godišnje ubirati 5,7 milijuna kuna).

Tvornica se othrvala i vlastitim početnim propustima i hrvatskim administrativnim barijerama i tužbi Općine Pićan zbog zagađivanja okoliša. Rockwool Adriatic od preklani ima uporabnu, a od jesenas i okolišnu dozvolu te u njima nalazi slatku potvrdu da zadovoljava visoke standarde "ekološke ispravnosti". Poziva se na podatke o kvaliteti zraka s mjernih stanica koji pokazuju da nema zagađenja, te brojne povoljne inspekcijske nadzore.

Tvrtka trenutno zapošljava 130 ljudi, od kojih u samoj tvornici posao nalazi njih 120. Gotovo svi dolaze iz okolice od 20 km.

- Nas ne rabi nič da pitaš, mi se nismo nikad bunili! Još najbolje da zapreju sve fabrike! Ala, najdi ti ljudima delo danas..., poklapaju potpisanog reportera kao dosadnu zunzaru dežurni komentatori u oštariji u Tupljaku, tu nadohvat tvornice.

Zanima me kako je nekad vrući krumpir završio na sporednom kolosijeku zanimanja javnosti. "Narod se pomirio s tim da je Rockwool tu, da neće nikamo, da se više nema smisla boriti. Osim toga, ljude je razočaralo i to što su inicijatori pobune bili glasni samo dok se nisu uhljebili na nekoj političkoj poziciji, u Općini, vijeću, a otad ih nije briga što se tu događa", razgovorljiva je Sandra Krpan, 25-godišnja pipničarka. (I. RADIĆ)

CIJELI TEKST ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.


Podijeli: Facebook Twiter