Psihomodo Pop nastupili su preksinoć na Kaštelu i dok je bend je kao i uvijek bio u formi, publiku je trebalo malo podignuti za što je bio idealan jedan „Telegram Sam“. Gobac se trudio animirati publiku, u svom ironičnom stilu šaleći se i nikome ne gledajući u brk, ali često servirajući te dosjetke baš na vlastiti račun pa je „Ja volim samo sebe“ najavio kao pjesmu o „hrvatskom humanistu i velikanu“.
- Ajmo rukice, kaj ste umorni?, zapitao je okupljene koji malo jesu djelovali umorno, ali zapravo je atmosfera i reakcija publike bila sasvim okej, no ovo je Psihomodo koji je u Puli znao izazvati i puno veću euforiju. Ipak, kada se sve zbroji i oduzme, bilo je solidno. Nakon 31 godine bavljenja rock'n'rollom i življenja od njega što ih više ne čini bendom nego kako je Gobac rekao „naučno-fantastičnom skupinom“, Psihomodo Pop zvuči jako dobro, a i neke nove pjesme uspijevaju se nametnuti kao hitovi. Repertoar im ide od povijesti, tamo negdje sredine osamdesetih do danas. Imaju oni nekoliko dama o kojima vole pjevati i što se publici pogotovo sviđa a to su „Ramona“, „Dona“ te „Frida“ koja je izgleda i bendu toliko draga da su je izveli dva puta. Kao što im je repertoar miješan, takva im je i publika, ima starijih i mlađih tako da se psihomodovci ne moraju brinuti za budućnost. (M. Ra., snimio D. ŠTIFANIĆ)