Puno točkica za veliku izložbu mogao bi biti sažetak retrospektivne izložbe pop-art umjetnika Roya Lichtensteina u londonskom Tate Modernu koja od dana kada je otvorena, 21. veljače, mami ljubitelje pop-arta. Sam dolazak u monumentalno industrijsko zdanje Tate Moderna preko Milennium Bridgea, na drugu strane Temze već je doživljaj sam po sebi. A Tate (kako mu tepaju od milja) uvijek iznenadi nekim novim velikim imenom i svijeta moderne umjetnosti.
Ovoga puta to je središnja figura američkog pop-arta koji je strip, pop i camp doveo u galerije i dnevne boravke. Impozantna izložba postavljena je u čak 13 muzejskih soba, sa 125 radova iz privatnih kolekcija i iz muzeja diljem svijeta. Izložba predstavlja cjelokupni opus u kojem posjetitelji prolaze kroz cjelokupno stvaralaštvo američkog umjetnika, počevši od ranih radova iz serije "Brushstrokes", u kojoj Lichtenstein na svoj način tumači apstraktnu umjetnost, te kultnih slika s Mickeyem Mouseom iz 1961. godine nazvanih «Look Mickey», kada se Roy zainteresirao za pop-art i popularnu kulturu, pa sve do posljednje serije kineskih pejzaža, koju su u prošloj godini zaredom izlagale podružnice galerije Gagosian širom svijeta.
Iako je javnosti poznat duhovitim radovima stripovskih portreta ljepotica s frazama kao što je «Oh, Jeff... I love you too... But...» kao i stripovi velikih dimenzija na temu rata i poznatog djela "Whaam" iz 1963., izložba nas vodi u jedan kompleksniji svijet Roya Lictensteina.
Na izložbi se mogu vidjeti i točkasti pejzaži na pločama pleksiglasa ili na platnima, a također i njegove serije na ogledalima ili crno-bijele interpretacije predmeta iz Royeva okruženja od dnevnika i čaše sa šumećom tabletom do radioprijemnika i kotača.
Upoznajemo tako umjetnika i sve njegove strane. Pojavljuje se i kao talentirani slikar pejzaža, i kao kipar, i kao majstor aktova, i kao umjetnik koji sve što vidi interpretira kroz ciklus svojih poznatih benday točkica. Tako je Lichtenstein naslikao triptih inspiriran "Rouenskom katedralom" Claudea Moneta i svoju "Mrtvu prirodu sa zlatnom ribicom" prema Matisseu, interpretirao je radove Picassa i Pieta Mondriana na svoj način te mnogih drugih umjetnika također. Matisse ga je svojim "Crvenim atelijerom" nadahnuo da stvara slike s tom temom – u studiju Lichtensteina pojavila se već spomenuta slika s Mickeyem Mouseom kako visi na zidu.
Vrlo su intrigantna platna nastala u novije vrijeme, odnosno radovi iz devedesetih, slike iz serije "Late Nudes", a također i radovi u kojima se Roy ponovno vraća svojim ranijim tehnikama, prerađujući ih. Slikajući nago žensko tijelo, Lichtenstein, za razliku od većine drugih umjetnika, ne koristi žive modele – on se iznova vraća stripovima i svojim ranijim skicama, "skidajući" djevojke prikazane na njima. (L. BAGAR)