Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli predstavljen "Rječnik boljunskih govora", a izvorni rukopis Ivana Francetića uredila je, priredila i popratila etimološkim komentarima docentica dr. sc. Sandra Tamaro. Ona se ovog posla prihvatila još 2001. kada joj je njen mentor Goran Filipi dao u zadatak da obradi i digitalizira građu koju je sakupio i na kartice zapisao Francetić. Do građe je Filipi došao zahvaljujući Bruni Dobriću koji je 1980-ih bio ravnatelj knjižnice, a kojem je jučer uručen primjerak knjige.
Sandri Tamaro je u početku pomagao kolega Valter Milovan, a posao je bio prilično obiman jer je trebalo sortirati 9300 natuknica i to je bio tek prvi korak. Nakon toga uslijedio je terenski rad u kojem je Tamaro trebala provjeriti svaku natuknicu na terenu i ispraviti greške, no ljudi, iako spremni za razgovor, baš i nisu imali puno vremena s njom o tome pričati. Na koncu je upoznala Maricu i Bertu Novljan u selu Novljani u Boljunskom polju i zahvaljujući njima obavila je najveći dio posla. Tamaro je u rječnik uvrstila isključivo Francetićevu građu, preskočivši riječi koje je ona sama našla na terenu.
- Dugo sam čekala ovaj dan, rekla je Tamaro predstavljajući knjigu koja ima više od 300 stranica.
Da se radi o vrijednom djelu potvrdio je i iskusni jezikoslovac, profesor David Mandić koji je istaknuo da je unatoč tome što autor nije bio lingvist, posao odradio prema pravilima struke. Ova građa iako je sakupljena prije 50-ak godina zapravo označava što su ljudi govorili prije stotinjak godina.
- Posao koji je Tamaro napravila je težak posao, podložan greškama, konstatirao je Mandić objasnivši da su čakavski govori, u koje spada i boljunski, periferija slavenskih govora. (M. RADIĆ)