Druga vecer cetvrtog izdanja Rovinj Spring Jazz festivala otvorena je okruglim stolom naslovljenim "Hommage to Boško Petrovic". Na skupu, održanom u rovinjskom Multimedijalnom centru, o nedavno preminulom legendarnom jazz skladatelju, vibrafonistu i glazbenom pedagogu govorili su Davor Hrvoj, novinar i vrsni poznavatelj jazz glazbe, Tea Tidic, novinarka i glazbenica, Rino Duniš, nacelnik Opcine Grožnjan te Igor Savin, pijanist, vibrafonist, dugogodišnji suradnik Boška Petrovica.
U opuštenom i ležernom tonu kako bi vjerojatno i Bošku Petrovicu najviše odgovaralo, okrugli stol, kojega je predvodila Dubravka Svetlicic, voditeljica MMC-a, otvorila je Tea Tidic. Ona je istaknula kako je više godina zaredom bila polaznica Ljetne jazz škole u Grožnjanu te da je Boško Petrovic polaznike više ucio kako razumijevati glazbu nego što ih je ucio sviranju.
- On je mladima dao priliku da nastupaju na mjestima koja bi im vjerojatno bila nedostižna. U školi je bilo ljudi koji su svirali na raznim nivoima, ali Boško je znao sve to uskladiti. On je znao prepoznati mlade glazbenike i pružao im šansu da pokažu što znaju, i mislim da je to njegova najveca ostavština jer ce ti isti mladi ljudi to prenositi i na druge, rekla je Tidic.
Rino Duniš govorio je o Bošku kao organizatoru grožnjanskog Jazz is Back festivala i Ljetne jazz škole te, takoder, naglasio njegov poseban odnos s mladima.
- Dan prije nego što je preminuo culi smo se telefonom i dogovarali kada cemo održati presicu za ovogodišnje izdanje festivala. Znam da festival nece više biti isti te da ce on otici u nekom drugom smjeru ali cemo ga pokušati zaštititi i odsada bi se trebao zvati Jazz is Back B. P. Festival bi trebao ostati u vlasništvu Opcine Grožnjan, a ove ce godine biti posvecen Bošku, rekao je Duniš. Uz to je istaknuo i Boškove odlicne organizatorske sposobnosti te njegovu ljubav prema Istri.
Davor Hrvoj, koji je vodio niz intervjua s Boškom Petrovicem i koji se takoder dan prije njegove smrti s njim cuo telefonski, istaknuo je takoder njegovu povezanost s Istrom i Novigradom koji je bio njegov drugi dom. Biografija je prema dogovorima trebala biti okoncana na jesen upravo u Novigradu, a vjerojatno ce biti predstavljena na dan njegova rodendana. Boškova je želja bila da se u knjigu uvrsti još samo nekoliko anegdota o velikim jazz glazbenicima.
Hrvoj je ispricao i kako je Petrovic kad su ga pozvali u Graz da predaje na jazz akademiji odbio predavati o sviranju vibrafona, vec je mladima želio prenijeti kako se ponašati na pozornici, kako posložiti bend, kako doci do sponzora i sve ono što nigdje nemaju priliku nauciti ili za to trebaju godine iskustva.
Hrvoj je naglasio i da treba istaknuti i njegov skladateljski opus i rekao da su skladbe Boška Petrovica toliko osobne da ih drugi glazbenici ne mogu izvesti na nacin kako je to on cinio.
- Mi koji smo ga slušali bar jednom tjednom zapravo smo nekako navikli na njega, ali tek kada mu se za vibrafonom u jednom trenutku prikljucio veliki Gary Barton mogli smo uvidjeti njegov topao zvuk, ispunjen duhovnošcu, jednostavnošcu i prirodnošcu, kazao je Hrvoj. Naglasio je da su mu posljednje rijeci upucene javnosti bile da je buducnost jazz vibrafona zagarantirana, jer ima mladih poput Vida Jamnika i Šimuna Matišica koji odlicno sviraju.
Petrovicev dugogodišnji prijatelj i suradnik Igor Savin govorio je o Boškovoj iskrenosti i kritici, te cinjenici da su ga i velika imena poput Chick Coree i Garyja Bartona znali pitati za savjet odnosno mišljenje. Naglasio je i da je Petrovic bio jedan od posljednjih starih macaka koji je istinski znao uživati u jazzu, ali i hrani i picu, jer se jedino iskreno i opušteno može biti jazz glazbenik.
Savin je zakljucio da je Petrovic rijetka ptica koju treba zalediti i poštovati jer takve vrste vjerojatno više nece biti, te naglasio kako su mu znali spocitavati da je bio velik zahvaljujuci internacionalnim, posebice americkim zvijezdama, no on je, kada je okupio glazbenike iz Europe, dokazao da velicina nije bila u drugima vec u njemu.