Pet puta su tijekom 2014. godine snagu odmjerili Istra 1961 i Rijeka, triput u prvenstvu i dvaput u Kupu, i svih pet puta "zeleno-žuti" su upisali poraz. Sve tri utakmice odigrane na "Drosini" završile su istim rezultatom, 0:1, dok su na Kantridi Riječani proljetos u polufinalu Kupa slavili s 2:1, a ove subote u prvenstvu s 3:1. No, premda su na kraju bili dva pogotka u zaostatku, Puljani i ovoga puta imaju za čime žaliti, jer su na "veliki odmor" otišli s rezultatskom prednošću koju su odmah po povratku na teren mogli i poduplati. To im nije pošlo za nogom i, kako to u nogometu obično biva, kazna je stigla u vidu tri lopte koje su završile u mreži odličnog Saše Drevena.
- Nikad nakon poraza od Rijeke nisam žalio, ali ovoga puta moram reći da postoji velika žal jer, premda su oni opet bili bolji, mi smo imali sve u svojim rukama - ni s nekoliko dana odmaka Igor Pamić se ne može oteti dojmu da je Istra 1961 mogla na Kantridi upisati nešto više od poraza. - Sve smo znali. Da je Rijeka bolji klub od nas i da će imati veći posjed lopte, jer je takva prema većini momčadi u Prvoj HNL, pa će sigurno biti i prema Istri 1961. No, prvih 45 minuta uspjeli smo odigrati ono što sam ja zahtijevao i što smo prezentirali u prvoj ovosezonskoj utakmici na "Drosini" kad smo izgubili zbog nekih stvari koje nemaju veze s nogometom. Uspjeli smo igrače Rijeke držati daleko od našeg gola i jedino što smo im dopustili bila su dva-tri šuta s distance i poludistance. Pokazali smo da smo pronašli ključ kako zaustaviti Riječane, ali za razliku od "Drosine" gdje smo ih cijelu utakmicu uspjeli držati na taj način, sad nismo izdržali i u nastavku smo pali.
U najavi utakmice Pamić je rekao da bi više volio da prvo poluvrijeme završi rezultatom 0:0, nego da ga Istra 1961 okonča s minimalnim vodstvom. Pokazalo se da je "div iz Žminja" dobro znao zašto je tako nešto rekao, jer kad su njegovi puleni poveli u 44. minuti pogotkom Tomića, u nastavak su ušli sa samo jednom mišlju u glavama, kako stečenu prednost zadržati.
Neki su možda pomislili da sam lud kad sam tako nešto rekao, ali dogodilo se upravo ono čega sam se bojao. Mi smo u nastavku pomislili da tu prednost možemo obraniti ako se povučemo u naših 15 metara, što bi nam protiv nekog drugog protivnika možda i uspjelo, ali ne i protiv ovakve Rijeke i to se potvrdilo - istaknuo je Pamić. - Imali smo igru, sigurnost, stabilnost i, na kraju krajeva, vodstvo, a s druge strane protivnika koji je bio raspoložen, ali samo do onog dijela terena na 20-25 metara od našeg gola. Imali smo i raspoloženog golmana koji je rješavao njihove udarce s distance, bili smo dobri u fazi prekida, jednostavno smo imali sve. No, onda se dogodilo ono što nikako nisam želio, a bojao sam se toga jer nam se to već ponovilo puno puta, da smo se uvukli u krilo golmanu. Rijeka je u nastavku istrčala s istom momčadi, ali mi nismo bili isti, a razloga za strah po meni nije bilo. Nije pomoglo ni što sam se stalno derao da se dignemo 15-20 metara kako nam ne bi šetali ispred kaznenog prostora, jednostavno nismo zadržali nivo kakav smo trebali imati i Rijeka je svoju individualnu kvalitetu znala iskoristiti. (I. CEROVAC)