- Hvala Bogu da se konačno pojavio jedan ministar koji je spreman uvesti vinjete. Nadam se samo da ga neće slomiti kao što je bio slučaj s ministrom Zlatkom Komadinom. Ako Oleg Butković doista uspije realizirati svoju ideju, vinjete bi ga mogle proslaviti za cijeli život.
Prometni stručnjak Ivan Dadić ovim riječima pruža apsolutnu podršku najavi novog ministra pomorstva, prometa i infrastrukture Olega Butkovića o uvođenju vinjeta na hrvatskim autocestama. Ta je podrška i logična, jer je upravo Ivan Dadić jedan od autora dosad jedine Studije o uvođenju vinjeta na hrvatskim autocestama, koja je izrađena još 2008. godine u suradnji s Fakultetom prometnih znanosti i Institutom prometa i veza. O navedenom dokumentu naš list je pisao 2010. godine, ali nitko tada u državnim institucijama i tvrtkama nije pokazao volju da se novi sustav implementira.
Satelitska navigacija
- Sigurno je da bi prihodi bili povećani, a neizravna korist bi bila i daleko veća jer bi se hrvatski BDP povećao za 0,5 posto, što nije malo ni zanemarivo. Nadalje, lakše bi se vraćali krediti zaduženih državnih tvrtki, korištenje autocesta bi bilo veće, dobili bismo i manje smrtno stradalih u prometnim nezgodama – ističe Dadić i pojašnjava koliko bi po njemu mogla iznositi cijena vinjete za hrvatske građane.
- Mi smo odredili da bi cijena godišnje vinjete za osobni automobil mogla iznositi oko 1.000 kuna do maksimalnih 1.500 kuna, ali tu moram napomenuti da bi ta veća svota bila objektivno prevelika. Kao prijelazno razdoblje, naplata bi se za teretna vozila mogla i dalje naplaćivati po prijeđenom kilometru, kao što je slučaj u Sloveniji. Svakako bi trebalo razmisliti i o većoj cijeni vinjete u ljetnoj tarifi, koja bi bila oko 25 posto skuplja bez iznimke, kako za hrvatske građane, tako i za strane državljane. Međutim, hrvatski građani bi imali povoljnost kupnje godišnje vinjete, dok bi se svi ostali, ako na kraći rok dolaze u Hrvatsku, odlučivali na kupnju vinjeta za desetak ili mjesec dana, ovisno o tome kakav model bi bio ponuđen. Kad je riječ o problemu stranih koncesionara na autocesti Zagreb – Macelj i Istarskom ipsilonu, uvjeren sam da se i s njima može ispregovarati prelazak na novi sustav i to dogovaranjem naknade po prijeđenom broju kilometara. I oni bi vinjetama povećali svoje prihode, pa se tome ne bi protivili – ističe Dadić, koji procjenjuje da bi se od ukupne svote od gotovo 1,5 milijuna registriranih osobnih automobila u Hrvatskoj, oko 80 posto vlasnika tih vozila odlučilo na kupnju vinjete. Ipak, Dadić i to smatra privremenim rješenjem jer bi za desetak godina, kad se za to steknu uvjeti, sustav naplate trebao biti zasnovan na satelitskoj navigaciji za koju već danas postoje tehnički uvjeti.
Sindikat se protivi
No, vinjete neće imati samo pobornike, upravo suprotno, Oleg Butković imat će i dosta protivnika za projekt uvođenja novog sustava naplate. To potvrđuju i stavovi predsjednika Nezavisnog cestarskog sindikata Mijata Stanića, koji decidirano tvrdi kako vinjete nisu dobro rješenje.
- Mi smo protiv vinjeta iz niza razloga. Prije svega, imamo dva strana koncesionara u Hrvatskoj koji ne mogu biti u sustavu vinjeta, a time bi svi korisnici bili nezadovoljni jer bi pored vinjete morali dodatno plaćati Istarski ipsilon i autocestu Zagreb – Macelj. Nadalje, vinjeta je sustav iz kamenog doba. Mi već sada imamo beskontaktnu naplatu i taj sustav koristi preko 50 posto vozila. Pravedno je plaćati po prijeđenom kilometru, a vinjeta to ne može osigurati. Ne vjerujem ni u ovu matematiku koja govori da imamo oko dva milijuna registriranih vozila, pa se ta svota jednostavno može pomnožiti sa 1.300 kuna ako bi toliko koštala godišnja vinjeta. Imamo niz gradova, pogotovo u Dalmaciji, gdje je autocesta udaljena i ne koristi se previše u lokalnom prometu. Mnogi vlasnici sigurno ne bi kupili vinjetu, pogotovo ne za svoje drugo ili treće vozilo. Velik nedostatak je i obveza plaćanja unaprijed, mnogim građanima je to iznad objektivnih mogućnosti. Preporuka EU-a također govori da je poštenije naplaćivati cestarinu po prijeđenom kilometru. Pitanje je i što je cilj. Ako se jednokratno i poveća prihod, dobili bismo manji promet, a to bi imalo i negativne posljedice po turizam. Ideja Ivana Dadića da se kod praktično svakog nadvožnjaka omogući slobodan ulaz vozila na autoceste, znači i dodatna ulaganja u iznosu od 3 do 5 milijardi kuna za projektiranje i gradnju dodatnih ulaza i izlaza. Primjeri kod susjeda također nisu dobri, Slovenci nakon uvođenja vinjeta imaju gubitak od 100 milijuna eura, govori Stanić.
Anketirati građane
Sindikalist najavljuje da će Nezavisni cestarski sindikat organizirati i provesti ciljanu anketu među građanima o vinjetama, ali nakon što se saznaju detalji, odnosno cijena vinjeta i način na koji bi funkcionirao novi sustav naplate. Dodaje kako državne tvrtke imaju oko 900 uposlenih na naplati cestarine, među kojima je mnogo branitelja ili djece razvojačenih branitelja, pa bi višak djelatnika zahtijevao kvalitetan program zbrinjavanja.
- Sve ovo dolazi praktično preko noći. Nema ozbiljnih analiza, izračuna i pokazatelja što se gubi, a što dobiva. Dosta nam je avantura političara koji nemaju praktično nikakvu odgovornost. Ako netko tvrdi da ćemo povećati prihode uvođenjem vinjeta, bilo bi dobro da i osobno snosi odgovornost ukoliko se takvo što ne dogodi – zaključuje Stanić.
Riječka obilaznica pod naplatom?
Koliko je priča o vinjetama kompleksna, kazuje i ideja da neke važne prometnice više ne bi bile besplatne. Među idejama koje su u optjecaju postoji i ona o uvođenju obilaznica velikih gradova u sustav autocesta pod vinjetama, što bi zasigurno izazvalo i nezadovoljstvo građana. Najbolji su primjer riječka i zagrebačka obilaznica, koje su danas besplatne i imaju izrazito visoku razinu prometa te su praktično pretvorene u gradske avenije. Ako se bez vinjete ne bi moglo ići na obilaznice, bio bi to istovremeno i motiv za kupnju godišnje vinjete, ali i mogući razlog za odustajanje od dodatnog troška. Slikovito rečeno, obilaznicu bi Riječani mogli početi i izbjegavati ako ne žele platiti oko 1.000 kuna godišnje za vinjetu. (Darko PAJIĆ)