Ispitivanje zapovjednika i ribara s potonulog Goluba u srijedu je u pulskoj Luckoj kapetaniji potrajalo satima. Vec u 9.40 sati u kapetaniju je stigao zapovjednik Goluba Rade Palaškov, koji nije želio razgovarati s novinarima. Kasnije su jedan za drugim pristizali i ribari koji su u noci Svih svetih jedva spasili živu glavu - Radovan Simic, Neven Gerovac, Vlado Hodak...
Radovan Simic ogorceno je novinarima izjavio da nije istina da im je, kada su se nakon sat vremena od havarije domogli kopna, odnosno iskrcali na Bunarini, pružena lijecnicka pomoc.
- Nikakva hitna pomoc nije nas docekala, nitko nam nije ni deke donio, a bili smo bosi, polugoli i smrznuti. Na kopnu su nas docekala dva prometna policajca i pitala nas osobne dokumente koji su zajedno s preostalim stvarima potonuli na dno mora. Bili su tamo i ljudi iz Lucke kapetanije, ali hitne pomoci nije bilo. Kasnije tijekom dana sami smo otišli po medicinsku pomoc. U vrijeme havarije bili smo usidreni, osvijetljeni jakim feralima i bili smo vidljivi. Kriv je autopilot onog drugog broda. Da je netko bio na kormilu tog broda, sigurno bi nas vidio, rekao je Simic prije ulaska na ispitivanje u kapetaniju i dodao da ni sam ne zna kako su se uspjeli spasiti.
Njegov kolega Neven Gerovac, takoder ljut i razocaran što im na kopnu nije pružena nikakva pomoc, ispricao nam je - još uvijek vidno uzdrman havarijom i tresuci se - da je spavao na gornjem katu kreveta kada je brod udario upravo u taj dio drvenog Goluba.
- Samo dragi bog nas je spasio. Da nas je udario po sredini, ne bisamo se izvukli. Mene je probudio taj udar koji me i zbacio s kreveta. Dežurni je vikao i probudio ostale. U roku od 40 sekundi svi smo izašli na palubu, privukli kaic i ukrcali se unutra polugoli i bosi. Dvadesetak sekundi kasnije naš je brod potonuo. Sat vremena trebalo nam je da stignemo do Bunarine. Bili smo u carapama i polugoli. Sve ostale naše stvari potonule su s brodom, kazao je Gerovac.
Ribar Vlado Hodak ispricao nam je da oko 1.20 sati kada je izašao na palubu nije vidio 90-metarski brod.
- Išao sam provjeriti mašine i tek kasnije uocio brod koji punom brzinom ide prema nama. Mi smo bili osvijetljeni s 12 ferala od po 500 vati. Dežurni je poceo vikati i buditi posadu. Ljudi su iskocili iz kreveta i padali po palubi, ali svi smo se u manje od minute uspjeli ukrcati u kaic. Obavijestili smo Centar 112 i krenuli prema Bunarini. Smrzli smo se, tresli se i bili bosi, ali nas nitko nije na kopnu docekao s necim da nas utopli i pruži nam medicinsku pomoc, ogorceno je kazao Hodak.
U redakciju nam se kasnije javio Vladimir Pustijanac, još jedan ribar s potonule plivarice, koji je takoder zgrožen cinjenicom da osmorici ljudi koji su usred hladne noci jedva spasili živu glavu nitko nije priskocio u pomoc na moru.
- Znam da Lucka kapetanija nema tako brze brodove, ali barem je pomorska policija mogla doci po nas. Mi smo usred noci doživjeli havariju i jedva se izvukli. Sat vremena smo u jednom kaicu s motorom nas osmorica plovili do Bunarine. Drugi kaic na vesla teglili smo za sobom. Cijelo vrijeme smo pogledom pratili brod koji nas je udario. Nadali smo se da ce doci policija, da ako ništa drugo sprijeci da brod pobjegne i da ostane nepoznato tko nas je potopio. Svaka cast i Luckoj kapetaniji i policajcima koji su došli na Bunarinu, ali zaista nije u redu da nam onako pothladenima i u šoku usred noci nitko nije došao pomoci, ogorceno je kazao Pustijanac. (M. KOŠTA)