Otvorenje izložbe ''Retrospektiva'' Quintina Bassanija (1928. – 2007.) održati će se sutra u 20.30 sati u Gradskoj galeriji Labin. Bit će izložena djela iz privatne zbirke obitelji Bassani, a o izložbi će govoriti likovni kritičar Mladen Lučić.
Quintino Bassani, rođen je 31. listopada 1928., u selu Rogocana nedaleko Labina. S 15 godina, 1. svibnja 1944., pridružio se partizanima, a okružni odjel, znajući za njegov već ranije izraženi crtački talent, dodijelio mu je poslove ilustratora partizanskih novina. U napadu Nijemaca na Buzeštini bio je ranjen te je izgubio lijevu ruku. U jesen 1945. odlazi na Hvar u partizansku gimnaziju, a maturirao je u Zagrebu u 1. muškoj realnoj gimnaziji. Godine 1949. godine upisuje studij ekonomije u Zagrebu gdje je položio prvu godinu, a 1950. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je 1955. diplomirao u klasi prof. Marina Tartaglie. Postdiplomski studij završio je 1957. kod prof. Antuna Mezdjića. Odmah po završetku studija postaje članom ULUH-a (Udruženje likovnih umjetnika Hrvatske, današnji HDLU).
Brojne izložbe
Bassani je izlagati počeo 1958. godine te je svoja djela izlagao na gotovo 200 skupnih izložbi. Prvu samostalnu izložbu postavio je u galeriji ULUS u Beogradu 1960., a od tada je održao pedeset samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Autor je mnogih hotelskih i drugih javnih interijera diljem Istre te tri javna spomenika, od kojih je jedan i labinski Spomenik rudaru borcu, za kojeg je 1981. primio prvu nagradu na jugoslavenskom natječaju za rješenje Spomen prostora rudaru borcu u Labinu. Za svoj je rad višestruko nagrađivan. Živio je u Labinu i Zagrebu.
- Prva retrospektiva radova značajnog istarskog i hrvatskog umjetnika Quintina Bassania održana je 2000. godine u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori (Galerija Fortezza) i u Narodnom muzeju Labina. Sada, nakon sedamnaest godina, a povodom desetogodišnjice smrti ovog istaknutog labinskog slikara, Gradska galerija Labin u svom prostoru, ali i (ponovo) u prostoru labinskog Narodnog muzeja, priređuje prvu posthumnu introspekciju njegova rada, ako izuzmemo izložbe akvarela. Osim tužne obljetnice razlozi ovoj retrospektivi svakako su edukacijsko – kritičke naravi jer mlađe generacije Bassanijev opus dovoljno ne poznaju, a on još uvijek nije dovoljno istražen i kvalitetno valoriziran, te je, nadati se, da će to konačno poslije ove izložbe biti i učinjeno, ističe se u najavi izložbe te dodaje : "Quintino Bassani jedan je od onih ljudi koji je ostavio neizbrisiv trag u kulturnom, društvenom i likovnom životu Labina, ne samo kao izuzetni slikar i jedan od pokretača mnogobrojnih labinskih likovnih manifestacija, već i kao istinski spiritus movens labinskog društvenog i duhovnog života."
Samozatajni umjetnik
- Bassanijev slikarski put jedinstvena je epizoda hrvatske suvremene umjetnosti. Quintino je prije svega bio samozatajni umjetnik koji nije želio biti u prvom planu jer je stvari oko sebe sagledavao s određene distance te nije bio sklon manifestima, programima i trendovima, a pomodarstvo mu je oduvijek bilo strano. Takvu poziciju svjesno je izabrao u skladu sa svojom nenametljivom i skromnom naravi koja ne traži autopromociju i kojoj više odgovara odsutnost od središnjih, glamuroznih zbivanja. Ipak, uvijek je bio u vremenu. Njegov slikarski senzibilitet na vrijeme je spoznao geometrijsku apstrakciju, tašizam i informel, a urođena, brza i dojmljiva gesta vukla ga je ekspresiji.
Iako sjajan kolorist, nikada se nije prepustio kromatskom hedonizmu, već je gospodario bojom znajući je sputati, prigušiti ili razigrati. Ako je krajolik tema koja ga je najčešće i najčvršće privlačila, samo uvjetno ga možemo nazvati slikarem pejsaža, jer on je u Bassanija vječito polje eksperimentiranja te sugestivan doživljaj prostora punog metaforičkih i simboličkih iščitavanja, zapisao je Mladen Lučić u predgovora kataloga izložbe. (B. Ć. J.)