Ovogodišnja izložbena sezona u rovinjskoj galeriji Adris otvorena je retrospektivom Ksenije Kantoci (Trebinje, 1909. - Zagreb, 1995.), umjetnice koja je svojim traganjem za novim kiparskim izrazom stala uz bok našim najvecim kiparima kao što su Vojin Bakic, Kosta Angeli Radovani, Branko Ružic, Ivan Kožaric, Dušan Džamonja i Šime Vulas.
Predstavljajuci njezin rad, autor postava Igor Zidic s nekoliko je anegdota istaknuo da je Ksenija Kantoci, samo zbog samozatajnosti i cinjenice da se žene u našim okolnostima teže probijaju u umjetnosti ostala u sjeni velikana naše moderne umjetnosti.
Zidic je istaknuo da je Kantoci svu svoju energiju uložila u umjetnicki rad i edukaciju. Imala je visoke kriterije pa se nije upuštala u izradivanje radova niske estetske kvalitete. Zbog bolesti nije mogla raditi s kamenom, pa se opredijelila za prirodne materijale – drvo i terakotu.
- U naše je kiparstvo vratila prirodne materijale, pogotovo drvo, koje su kamen, bronca i celik bilo gotovo potisnuli. Radeci s materijalom koji je covjek odvajkada oblikovao, držala se njegove strukture i koristila okomicu. Iako iznimno educirana, nadogradujuci se sa suprugom i umjetnikom Franom Šimunovicem, manje je komunicirala s gradom u kojem je živjela, vracajuci se rodnoj Dalmatinskoj zagori i njenim neimaštinom izmucenim likovima.
Po tome i strukturi radova kao da je u našu umjetnost umjesto monumentalnosti, kojima su se nadmetali snažni kipari, vratila davno izgubljene životne forme, naglasio je Zidic.
Na izložbi koja se može pogledati do 30 . svibnja izloženo je 26 radova, nastalih u razmaku izmedu 1943. i 1984. godine. Uz skulpture u drvu, izložene su i one u terakoti i bronci te nekoliko imaginarnih crteža.
Pred otvaranje izložbe u galeriji Adris prvi je put izvedena "Suita Barbaniana" - najnovija i prva skladba za solo udaraljke istarskog skladatelja i pedagoga Massima Brajkovica, nedavno snimljena u zagrebackom studiju Grosinger za novi, peti maestrov nosac zvuka "Massimo da Solo".
Zahtjevnu skladbu u nesvakidašnjem rasponu od gotovo dvije oktave izveo je poznati pulski udaraljkaš s londonskom adresom, magistar glazbe Petar Curic, za kojeg je i skladana.