Kao i svakog jutra, budim se gladan i pun želja za dobrom manjadom koja će mi oplemeniti dan i kako se kaže "nešto fino da me digne".
Nedjeljno jutro je krenulo pozitivno, jer prvi input koji je trbuh poslao mozgu bio je dobra istarska maneštra s trukinjom ili bobićima (mladim kukuruzom).
Zaokupljen mislima gdje sam zadnji put jeo to vrhunsko, istarsko težačko jelo, sjetio sam se seljačkog domaćinstva "Poljanica" kraj Cerovlja i obitelji Prar. Tamo sam jedne hladne zimske noći pojeo vrhunsku maneštru koja mi je ostala u perfektnom sjećanju, te još i danas imam taj retro gusto koji bi volio ponoviti, ali nažalost taj je objekt zatvoren. Pamćenje me dobro služi, pa ću vam reći kako su to domaćinstvo oplemenili ljudi iz Dalmacije, koji su se jako dobro stopili s istarskom kuhinjom i običajima.
Općina Gračišće diči se da je misto od maneštre, osim festivala vina, tako da sam s velikim interesom otišao u konobu koja bi zasigurno trebala zadovoljiti moj interes i nepce.
Prilikom ulaska u gostionicu naručio sam, ne baš siguran, malo istarskog pršuta, mogu reći da je bio korektan i na nož izrezan. Nakon kratkog predaha slijedila je toliko priželjkivana istarska maneštra!?
Podgrijana maneštra, servirana u lončiću s kacijolom za vađenje kojoj konobarica nije znala porijeklo, izgledala je kao da će mi uljepšati taj kišni dan, ali i nije bilo baš tako…Poznavajući tu istarsku pjetancu ili gastronomsku deliciju, do mene nije dopirao miris takozvanog istarskog pešta i kosti pršuta oplemenjenog listom lovora. Šteta, jer domaća maneštra bez tih glavnih sastojaka nije istarska maneštra već nešto drugo, mada je falilo i suhe slanine ili zarebnjaka. Sve to čini maneštru finim samostalnim jelom koje u ovim jesensko-zimskim danima obogaćuje naše stolove vrhunskim mirisom i nezaboravnim retro gustom naših težaka, kojima je to jelo davalo snagu i zdravlje.
Malo smo prodiskutirali o tom pjatu koji je svakako trebao biti poslužen i puno topliji, kako bi imao svoj efekt, tj. toplo na žlicu koje liječi sve. Kako nas u potpunosti nije zadovoljila maneštra na njihov način, poslužili su nam istarski ombolo i kobasicu s kapuzom?!
Brzo sam namirisao kako kobasica ima dosta paprike, koja i nije baš sinonim za Istru već za Slavoniju, te mi nije šmekalo na dobro poznatu klobasicu istrijansku.
Ombolo je imao gušta, a zbog tankog reza izgubio je na još boljem guštu jer se malo više zadržao na roštilju, dok je kapuzu (kupusu) falilo mnogo šuštanca (namirnica i začina), koje bi ga pravile pravim partnerom za kobasicu i ombolo.
Svatko od nas koji kuhamo ima vlastiti stil i ruku koja ga pravi dobrim, posebnim ili vrhunskim, te se zbog takvih stvari razlikujemo jedni od drugih, ali neka se pravila moraju ipak poštovati kako određena jela ne bi izgubila na važnosti i tradiciji.
Pohvale konobi "Marino" na brzom sljedovanju i autohtonom ambijentu, takvim načinom vizualnog identiteta konoba čini taj kraj bogatijim. (N. BAĆAC)
Istarska maneštra od bobići
Sastojci: 400 g bobića (mladi kukuruz); 280 g graha; 400 g krumpira; 120 g suhe slanine; kost od pršuta; 50 g rajčice, domaće ili konzervirane; 10 g češnjaka; lovorov list 1-2 komada; 8-10 g soli; 3-4 g papra
Priprema: Očišćeni i oprani grah prokuhati u malo vode,a zatim ocijediti i isprati. Kost pršuta oprati u toploj vodi, ako je veliki komad, rasjeći na 2 ili više komada. Kuhati zajedno s grahom u vodi u koju se doda list lovora, sitno isjeckani luk i papar. Začiniti peštom i dodati bobiće. Kuhati dok grah ne postane mekan, a meso se odvaja od kostiju pršuta. Izvaditi kost te ju očistiti ga od mesa koje vraćamo u lonac. Dodati oguljen i na kocke rezan krumpir, rajčicu i po potrebi posoliti. Poslužiti kao glavno jelo.