Sutra kalendarski počinje jesen. To znači da se bliži vrijeme kad ćemo se družiti sa sve kraćim danima i sve dužim večerima. Postaje sve hladnije i želja za finom hranom i guštiranjem se povećava tako da gastronomsko hedoniziranje može početi. Nakon relativno kratkog iako toplog ljeta, počinju se buditi apetiti u nama.
Jesen u Istri: prekrasna, idilična i primamljiva u svim svojim bojama i okusima. Ti su mi dani najviše nedostajali dok sam radio i učio u Europi. Naravno, svako mjesto ima svoje čari, ali za mene su istarski krajolici i ugođaji jednostavno neprocjenjivi. Jesen, kao takva, ponuditi će prave poslastice. Fešte mladog vina, rakija, maruna, tartufa te berba jesenskih plodova kao što su jabuke, kruške, šljive, a da i ne spominjem cijeli spektar povrća donose sa sobom i niz gastro događaja. Kako ovi događaji imaju svoje mjesto u istarskom gastro-kalendaru, o njima smo dobro informirani.
Osobno sam odlučio posjetiti malo mjesto, Zrenj. Prošli put kad sam bio tamo, prije punih šest godina, ostavio mi je dobar retrogusto. Uvijek u dobrom društvu, odlučio sam provjeriti da li ću pronaći onaj isti gušt kao nekad. Tu, u neposrednoj blizini Oprtlja, jesen je krenula nešto ranije nego na jugu Istre. Vrganji su mi već izdaleka zamirisali.
I nakon nekoliko godina, agroturizam obitelji Tončić, odnosno njihovo seljačko domaćinstvo još mami svojim finim mirisima. Odmah sam ostao ugodno iznenađen pošto se nisu previše mijenjali po pitanju poslovanja, a pogotovo po kvaliteti namirnica i pripremanja jela. Kao i onda, dosljedno i kvalitetno, sve što nude je iz vlastite, domaće proizvodnje, ili obližnje šume.
Gušt mi je napravio susjedni stol gdje su gosti degustirali pršut. Delikatni pršut tog kraja, po poznatom retrogustu domaće proizvodnje, kao i finu pancetu mogu samo pohvaliti. Grijeh je ne isprobati nešto neiskvareno aditivima. Dok sam čekao domaću paštu s vrganjima uz čašu domaće borgonje, Sandro mi je potvrdio da on i sestra Orjeta i dalje rade samo od petka do nedjelje. Ostali dani posvećeni su pripremama i održavanju gospodarstva.
Orjeta mi naglašava kako rade uz rezervacije, što sam osobno dobro upamtio pošto sam prilikom svoje prve posjete jedva dobio, meni dragu, paštu s vrganjima. Tončići su pravi mali proizvođači koji sve što nikne iz zemlje, marljivim radom implementiraju u svoje gospodarstvo, a pritom i u svoj objekt.
Sve što sam kušao izuzetne je kvalitete i svježine. Kvaliteta povrća, voća, sjemenki, gljiva, jaja, i životinjski proizvodi čine taj dio Istre bogatijim i prepoznatljivijim kao "made in Istra". Svježi vrganji sa pravom domaćom tjesteninom, ostavili su me bez teksta.
Čaša dobrog vina osvježila je moje nepce i pripremila za novi slijed i guštanje. Što je slijedilo neću vam ispričati, već vam prepusiti malo iznenađenje ukoliko odlučite posjetiti Tončiće. Reći ću vam samo da je novi destilat kojeg nude, a radi se o rakiji od kima, finog i delikatnog okusa. (N. BAĆAC)
"Orih ko mih"
Pripremio sam fini receptić za guštiranje u orasima. Jelo sam nazvao "orih ko mih". Dobar retrogust, i, ne zaboravite umastiti brk!
Sastojci (za 2 osobe): nekoliko velikih listića domaće salvije (kuš), dvije šake očišćenih oraha, ulje oraha, peteljka ružmarina za dekoraciju, 250 g pljukanaca - frkanaca
Priprema: U mužaru izgnječiti orahe i salviju do stanja paste (homogene mase). Dodati pet jušnih žlica orahovog ulja te još (ili po želji može i više) jednom sve izgnječiti. Skuhati pljukance, i, dok je još toplo, u tanjuru dodati pesto i sve dobro izmiješati. Dekorirati i guštati kao desertno jelo ili kao toplo predjelo iznenađenja.