Istančanost tehnika kojima se "kupuje po najboljoj mogućoj cijeni" i prodaje po najpovoljnijoj, omogućila je trgovini da dominira područjem prehrane: sve centraliziraniji i globalniji sustavi distribucije više ne poštuju dostojanstvo proizvodnih zajednica niti zajednica potrošača-suproizvođača. I sami trgovci gube dostojanstvo ponižavajući vrijednost, gubeći sva ostala obilježja o čemu ću zasigurno još mnogo puta pisati i govoriti.
No takva koncepcija trgovine de facto izbacuje iz cijelog sklopa kvalitetne proizvođače koji su marginalizirani i prisiljeni na borbu za tržište koje ne postoji ili koje se, u najboljem slučaju, svodi na zatvoreno tržište, odnosno elitističko-snobovsko, ili kako se u našem društvu veli - "ekskluzivno", a koje ne može voditi pravom bogatstvu i razvoju. Revalorizirati trgovinu znači i zauvijek se oprostiti od refrena s kojim se gastronom stalno suočava: kvaliteta je skupa, previše stoji, nije demokratska.
Revalorizirati trgovinu znači prije svega uključiti same trgovce u proces vraćanja dostojanstva njihovoj profesiji kako bi na neki način služila zajednicama i mreži, sudjelujući u projektu za nov sustav distribucije.
Danas trgovačke mreže prečesto uskraćuju informacije o hrani: osim što uspavljuju prehrambeno gospodarstvo u svoju korist, trgovačke mreže ne komuniciraju sa subjektima s kojima posluju, te se drže podalje jedne od drugih. Naprotiv, trgovac je kanal kojim trebaju putovati informacije o hrani; sjetimo se kakvi su bili nekadašnji dućani s mješovitom robom u malim mjestima ili cjenkanja na tržnici: trgovac bi predstavio robu, opisao proizvod, ispripovijedao sve što je znao o njegovom porijeklu, o ljudskom faktoru ili proizvodnji. Treba postaviti temelje kako bi trgovci počeli razmišljati o novom obliku trgovanja, o zdravom obliku koji će svima jamčiti dostojanstvo, u kojemu će "najbolja cijena" i "isplativije" poprimiti novo značenje u kojem neće biti bitan samo novac, nego socijalna pravda, poštovanje okoliša, kao i nepovredivo poštovanje onih koji proizvode i onih koji jedu.
Trgovanje mora biti plemenita profesija u službi zajednice, a proces će biti gotov kada pravo na jednakost i solidarnost prihvate i oni koji trguju, u smislu da će ih oni moći zahtijevati zajedno s proizvođačkim zajednicama i suproizvođačima. Bude li se mreža gastronoma mogla priskrbiti i te instance i bude li mogla uključiti i obrazovati one koji će primijeniti novu koncepciju trgovanja (što je nužno), svojim će se širenjem vrlo brzo susresti s onima koji su već pokrenuli alternativne oblike trgovanja kao i s ostalim mrežama koje se ne osjećaju još "gastronomskim", ali su počele rabiti/konzumirati nove oblike trgovanja.
Gamberoni u roza salsi
Namirnice za jednu porciju: jedan bijeli krumpir, pola svježe cikle, nekoliko kapi limuna, slatki senf, maslinovo ulje, četiri velika gambera, svježi ružmarin, sol, papar, riblji temeljac
Priprema: Skuhamo krumpir u slanoj vodi. Kada omekša, ogulimo ga i isjeckamo na manje komade i stavimo u blender/mikser s pola očišćene cikle koju smo također malo prokuhali, dodamo sol, papar, limunov sok, malo slatkog senfa te maslinovo ulje; dobro izmiksamo uz dodavanje mlakog ribljeg temeljca te nakon toga pustimo da se ohladi. Očistimo gamberone (što veće) te ih u jednoj posudi aromatiziramo ružmarinom, malo soli, paprom i nekoliko kapi maslinovog ulja. U teflonskoj tavi prepržimo ih ne duže od 20 sekundi. Serviramo i pošpricamo ukusnom roza salsom. Ugodno light guštanje! (Piše Nikola BAĆAC)