Rijetki su oni koji nikada nisu imali prilike konzumirati piće ili hranu koja se nudila na cesti, ulici ili plaži – onako usput. Kako u cijelom svijetu, posebice Dalekom istoku, pa tako i u Europi, to je ustaljena navika. Street food je u većim europskim gradovima redovita stanka za ručak ljudi različitih dobi i profila - od bogatih menadžera do najobičnijih radnika.
Također, mnogima predstavlja obaveznu usputnu stanicu prije, za vrijeme i naravno nakon večernjih izlazaka. Duže vrijeme proučavam kulturu prehrane koja potječe iz siromašnih krajeva Afrike, Azije koja se u najranijim počecima mogla zvati i svojevrsna ambulantna prodaja. Naime, poljoprivrednici su odlazili u druga mjesta da bi nudili i prodavali svoje proizvode, sirove ili zgotovljene. A sve se to odvijalo u ondašnjim zaprežnim kolima i nehigijenskim uvjetima.
No, vremena se mijenjaju i u suvremenom svijetu sve je to poprimilo kudikamo moderniji oblik. Primjerice, u susjednoj Italiji 80-ih godina velikom se brzinom ispred diskoteka razvijala ponuda toplih, brzih i autohtonih spuntina (zalogajčića) uz razne bibite (gazirana ili negazirana pića) te kave i punjenih kroasana. To je bila prava gurmanska poslastica koju je i dan-danas moguće vidjeti i okusiti, a i sam sam je isprobavao kasnih 90-ih kada sam vikendom, pretežno subotom, navečer izlazio u obližnji Trst, Treviso, Udine, Palmanovu. To je jednostavno neizbježna točka kod izlaska iz kluba ili polazna točka na povratku kući.
Sjećam se jednog poznatog gospodina koji je prvi izradio takav tip vozila kojima se otvaraju bočne stranice i postaje mini restoran ili bar s velikom ponudom. U žargonu je bio nazvan "Re dalla porchetta" - kralj odojka. Naravno, nije bez razloga dobio takvo ime. Zaradio je pravo bogatstvo na takvoj ponudi, a kasnije i na samoj izradi takvih vozila.
Često sam se pitao o takvoj gastronomskoj ponudi i potrebi, koja bi dotaknula i naš poluotok i nadopunila ne samo turističku, već i ponudu za nas, domaće konzumente, koji ovdje boravimo tijekom cijele godine. Država koja se okarakterizirala kao turistička, u street foodu (mogu slobodno reći) nažalost, uvelike zaostaje. Od tolikih raznovrsnih namirnica biljnog podrijetla, ribe i voća, najčešće su prisutni objekti s jednoličnom ponudom, ima nešto malo onih što pripremaju jednostavna jela od sitne ribe, palačinke, štandova s voćem na plažama u originalnom izdanju, konfekcijskih sladoleda i najnovije - kebaba. Eto, možda sam nešto ili nekog izostavio, ali nenamjerno. To je naša ponuda u street foodu.
Jedini segment koji se odlično profilirao u street foodu je takozvani finger food (jelo koje se konzumira rukama). To je iz razloga što je hladnim platama, koje su bile u modi 80-ih, došao kraj. Dosadile su publici, a i samim chefovima. Nisu kreativne kao što je to sam finger food koji je kulminacija kreativnosti te doživljava pravi uspjeh u posljednjih nekoliko godina kod nas, posebice ako je u igri nekakav domjenak, rođendan, otvorenje izložbi, pa sve do državnih zakuski i proslava.
Zamislite da sve one štandove s raznoraznim artiklima iz Kine što "krase" naše gradiće, turistička mjesta, ulice i trgove zamijeni raznovrsna izvanpansionska gastro-ponuda naših autohtonih proizvoda i namirnica koje gosti mogu kupiti. Guštali bi u retro gustu dok šeću i razgledavaju naše kulturne znamenitosti. Vjerojatno ste već i sami primijetili da razne ljetne fešte sve manje ili gotovo ništa ne nude u svojoj gastronomskoj paleti, već samo štandove s glasnom muzikom i alkoholnim pićima koji preuzimaju monopol. Svi bi na takvoj fešti trebali biti prisutni sa svojim ponudama, ali za to je potrebno, ponovno, otvoriti svoje misli kreativnijim gastro-ponudama.
Nekad je ponuda štandova s jelima bila veća i raznovrsnija, a nerijetko se mogla pojesti, osim ćevapa i kotleta, i pokoja ribica ili školjka. Danas, dok se djeca zabavljaju ringišpilima i šećernom vatom, roditelji bi rado prigrizli nešto fino. Nadam se da će retro gusto potaknuti na promjenu one uporne koji nude, ali i traže hranu. I na nama, kao potrošačima, je red da ih podržimo u toj ponudi okusa i mirisa da bi nam i samima bilo interesantnije i primamljivije.
Pritom je važno napomenuti da si kreativnu street food hranu svatko može dozvoliti, prvenstveno jer se ne naplaćuje usluga na stolu, cuver te sve što je normalno za ostale objekte u kojima se sjedi i konzumira hrana na klasičan način. U nadi na skori izlazak u ulicu retro gusta gdje će sve mirisati na kreativno, fino i susretljivo pozitivno pozdravljam sve one kojima se sviđa takva vrsta guštanja na otvorenom.
King of sea
Jelo koje svi pomalo volimo, ali isotodobno zastanemo jer ne znamo što nas točno čeka, su špageti s plodovima mora. To je jelo koje obara s nogu, a svojim mirisima jednostavno ne ostavlja ravnodušnim. Rijetko se kada nađe na našim stolovima kao ručak ili večera što zbog skupih sastojaka što zbog mirisa koji ostaje u stanu ili kući, koji obično smeta ili nekima nije ugodan.
Meni ni u kom slučaju ne smeta. Obožavam to jelo, i jedno je od mojih najomiljenijih. Tako je i prošle sedmice došao red na to ekstra fino i bogato jelo zajedničko cijelom Mediteranu koje ispunjava dušu i tijelo svojim izgledom, mirisom i retro gustom.
Sastojci za 2 osobe:
- 250 g špageta (što kvalitetniji ili domaći), 5-6 kanaštrelica, 1 manja lignja, 1 manja sipa, 2 kapesante, 2 škampa, 4-5 pedoča, 2-3 dondole, 2-3 mušule, 5-6 većih kozica, 3-5 cherry rajčice, peršin, malo ribljeg temeljca, režnjić češnjaka, maslinovo ulje
Priprema: U posebnom loncu, u posoljenoj vodi, kuhamo špagete. Kad su napola gotovi (malo jače od al dente) prebacimo ih u tavu s morskim plodovima, da bi se zgotovili u morskom temeljcu. Dok kuhamo špagete, u većoj tavi zagrijemo maslinovo ulje kojem smo dodali peršin i češnjak. Kada osjetimo da je češnjak pustio miris, vadimo ga i bacamo, dižemo vatru na najjače i dodajemo sve namirnice, odnosno plodove mora. Treba naglasiti da je sipu i lignju važno ranije prokuhati u zasebnoj posudi da bi omekšale. Dodajemo i cherry rajčicu te poklopcem pokrijemo tavu da bi se školjke otvorile i pustile sokove. Kada su se školjke otvorile, dodamo riblji temeljac da prekrije morske plodove te dodajemo špagete koji će se skuhati zajedno s ostatkom i poprimiti još veći gušt. Preporučujem da jelo ne kvarite nikakvim ribanim sirom, ali tko voli, može uvijek dodati malo peperoncina. Dobar tek! (Nikola BAĆAC)