Kada govorimo o Toscani, govorimo o jednoj od rijetkih regija koja je odskočila od ostatka Italije, jer osim uživanja u hrani i vinu, stanovništvu kao i turistima bitno je pritom odmoriti uši, a pogled uprijeti u slobodu i zelenilo. I ja se mogu ubrojiti u njezine mnogobrojne obožavatelje.
Regija se ističe dobrom hranom, dobrim vinom, plodnom zemljom koja mami svijet odnosno mnogobrojne posjetitelje da se vrate korijenima iz kojih smo potekli (sa sela) pa se sve čini fabulozno i bajkovito. Upravo zbog te magije osjećamo da smo spremni napustiti kolotečinu i upasti u novu dimenziju, što ova polja i njihove boje i mir nude.
Iza fantastičnih osjećaja, krije se marljiv rad. Obrađuje se zemlja, uzgaja stoka, njeguju masline i voćke te još mnogo poljodjelskih kultura koje taj kraj čine tako bogatim. To je rezultat truda i rada u kojem možemo uživati pri posjetu nekoj vili na selu ili seljačkom domaćinstvu na visokoj razini. Možemo guštati u svemu što ti pružaju za novac i skupiti lijepa sjećanja na trenutke koje smo proveli u takozvanoj regiji mira, zdravlja i blagostanja.
Sve mi je to prošlo kroz glavu i misli tog lijepog pretproljetnog, sunčanog dana samo nekoliko minuta od središta Pule. Mnogima je poznato, a mnogima još uvijek nepoznato mjesto pod imenom Alla beccaccia u Valbandonu, nadomak urbane sredine. Jednostavno i iskreno rečeno, pri samom ulasku na posjed gdje je smješten ugostiteljski obrt Alla beccaccia sve me podsjetilo na Toscanu. Nekoliko stolova na natkrivenoj terasi na samom ulazu u objekt, bez uznemiravajućih starinskih istarskih predmeta koji obično krase objekte slične ovom.
Razmještaj stolova pruža intimu i ne plijeni pozornost drugih gostiju u pijetancu u kojoj uživaš. Unutrašnjost je zadržala duh nenametljivosti, s tek nekoliko ornamenata koji karakteriziraju ime objekta. Veliki kamin pravi odličan i topli ugođaj u zimskom razdoblju. Zasigurno Alla beccaccia ostavlja dojam čistog i urednog mjesta u kojem se čovjek osjeća dobo i spokojno dok čeka naručeno jelo.
Vlasnik Marko Radolović kao profesionalni ugostitelj pripremio nam je stol i ukratko opisao ponudu te jela koje nam preporuča. S obzirom na to da je vrijeme šparuga, krenuli smo s fritajom od šparuga i porcijom frigane domaće špalete. Odlično predjelo koje budi sićušne pupile na jeziku i osjećaj autohtonog i kvalitetnog predjela odličnih okusa i mirisa. Kako se špaleta "gira volta" postupno hladila, tako ju je bilo teže rezati pa i gristi, no miris i okus bili su izvanredni.
Nakon kratke i ukusne uvertire slijedila je tjestenina. Pljukanci s gljivama domaće radinosti zasigurno mogu biti ukusniji ako se doda malo soli i odabere kvalitetnije brašno. Sam umak od vrganja apsolutno laganog okusa i nježnog mirisa sljubio se s kosanim peršinom.
Zasitno i količinski apsolutno opravdano, kao i domaći ravioli koje su nazvali po imenu objekta Alla beccaccia, a punjeni su istarskom kobasicom i crvenim radičem. Odlični i puni okusa domaćeg tijesta koji si prisvaja kvalitetu radiča i dobre istarske kobasice koja nije prepaprena ni premasna. Da bi stvar bila bolja, ravioli su klizili po posudi u kojoj su ih servirali na maslacu u kojem su salvija i ružmarin pustili trag svog mirisa i okusa te podigli jelo svojom ulogom vrhunskih mirodija i dali mu na značaju. Ja volim i raviole al dente tako da su mi u prvom susretu sa zubima bili malo prekuhani, ali nebitno s obzirom na njihov okus, točnu slanoću te samo punjenje u točnom omjeru radiča i kobasice.
Ponuđeni deserti zvučali su primamljivo, ali budući da ne običavam napustiti retro gusto prijašnjih pjetanci prepunih kvalitetnih mirisa i okusa, odabrao sam komadić dobre kobasice na grillu s maslinovim uljem. Više nego dobar slani desert. Sve pohvale za kvalitetu kobasice.
Marko Radolović zna što radi i vrlo dobro je upoznat sa situacijom na terenu te je svjestan da će samo vrhunskom kvalitetom Beccaccia još dugo slobodno letjeti u prostranstvima dobrih objekata. Pravi lovci na vrhunske okuse će se zasigurno vratiti na lokaciju gdje je ulov na mirise i okuse osiguran.
Hamby Delux
Mislim da svatko tko uživa u mesu i proizvodima od mesa voli pojesti dobar hamburger. Jedan sam od onih koji ne baš često jedu meso, ali kada mi dođe volja, onda se svakako izguštiram u dobrom komadu mesa - dobro odmorenom, zamiješanom ili u pacu. Svatko ima svoj omiljeni komad mesa u kojem gušta - bio to ramstek, biftek, puretina, piletina…, pa tako i način na koji se meso obrađuje.
Izazvat ću vas jednom mješavinom od koje možete fino odraditi jedno popodne na grillu u vlastitom vrtu ili u prirodi. Glavne sastojke za smjesu ću vam reći, a dodatke prepuštam vama da sami odlučite kako bi vam svaki griz bio nezaboravan.
Potrebne namirnice za 4 hamburgera: 100 g goveđeg buta, 100 g goveđeg vrata, 150 g goveđeg flama, 50 g goveđeg ramsteka, 1 i pol jušna žlica slatke mljevene paprike, 2 jušne žlice soli, 1 mala žlica mix svježeg mljevenog papra
Priprema: Kada vam mesar pripremi sve ove odreske za mljevenje, zamolite ga da vam samelje dva puta pa i tri. U jednu posudu u kojoj će meso odmarati dodajte sve začine i dobro zamiješajte ručno. Pustite da smjesa odmori 24 sata na 8 - 10 stupnjeva Celzija. Nakon toga opet dobro promiješajte ručno i kušajte sirovo da li vam sve ogovara ili po potrebi začinite još i ponovno zamiješajte. Odredite sami po želji debljinu pljeskavice i uživajte u pečenju na živoj vatri. Servirajte po želji i u slast. (Nikola BAĆAC)