Kada je riječ o prehrambenoj edukaciji u školama, nailazimo na ogromne propuste. Gastronomija, baš kao i "prehrana", nisu školski predmet (a to bi nam svakako trebao biti cilj) pa se često, samo površno, poučava o pojmovima kao što je primjerice nutricionizam, a što često biva kontraproduktivno.
Didaktički materijali koji se rabe obično su nepovezani, često se ponavljaju, dosadni su, apstraktni pa ih djeca i mladi loše prihvaćaju doživljavajući ih kao nešto nametnuto. Obično se ograničavamo na nutricionističke tabele, na videosnimke o "zdravoj i nezdravoj hrani", a nezdrava hrana je upravo ona koju djeca i mladi najviše vole, jer je bogata pojačivačima okusa. U svijetu u kojem se okusi gube i nestaju u homologacijama, kada neposredan odnos prema hrani postaje privid, a zamjenjuju ga bezbrojne i umjetne posrednosti - treba u središte vratiti okus i njegovu praktičnu primjenu u svim školama. Iskustva u raznim zemljama koje su naprednije od nas u edukaciji hrane i okusa u školama, uče nas da su djeca vrlo sklona nešto prihvatiti ako se rabe metode koje uključuje načelo užitka.
Zbog sposobnosti da se iznenade i svojih još nepomućenih osjetila, otvorena su i sretna kad, primjerice, kušaju različite sireve, kada se upoznaju s njihovom proizvodnjom, razlikama, mirodijama… No za djecu i mlade ne postoji samo jedan neposredan, razigran i praktičan pristup. Na osnovi iskustva, rađa se ideja o school gardenima, privatnim i istinskim školskim vrtovima u kojima djeca uče uzgajati svoju hranu, iščitavati ritmove godišnjih doba, ubirati plodove zemlje da bi ih onda kušali, kuhali, procjenjivali i uspoređivali s onima iz supermarketa. Osjetilo se tako širi, uključuje se rad i odnos prema zemlji i ekosustavu.
Djeca mogu usvojiti prirodna znanja koja imaju ljudi koji još uvijek žive u dodiru s proizvodnjom hrane (na selu). To što škola ne podučava uživanje, gastronomiju, putove hrane, osnove poljoprivrede i prehrambene kulture različitih identiteta, propust je koji poprima skandalozne razmjere. Toplo preporučam vama i vašoj djeci da se igrate u vašim vrtovima koji će vam, osim zadovoljstva, dati prekrasne darove te puno boja, okusa i mirisa. (Piše Nikola BAĆAC)
Ravioli u umaku od mascarponea
Ovo me jelo davno nadahnulo u Aosti, u restoranu Vecchia Aosta gdje sam kraće vrijeme radio, ali puno naučio. Raviole smo punili vrhunskim špekom, s malo larda i domaćim špinatom te ih uronili u lagani umak od mascarponea i prosecca. Odlično jelo s puno okusa i mirisa.
Namirnice za dvije osobe: 10 raviola punjenih po želji, 200 g mascarponea, 1 dl slatkog prosecca, malo kajanskog papra i curryja, sol, malo temeljca
Priprema: Dok čekamo da voda za raviole zakuha, u jednu srednje veliku tavu na laganoj vatri zagrijemo mascarpone kako bi se otopio te postupno dodajemo temeljac da se razrijedi. Raviole kuhamo ovisno o debljini ako su domaći, ili se držimo uputstva proizvođača ako su kupljeni. U umak dodajemo postupno, na srednje jakoj vatri, prosecco - toliko da još malo razrijedi umak ali ne pokriva okus i miris mascarponea. Kada su ravioli kuhani, dodajte ih u umak da se natope i servirajte tople.