Epistemologija, dakle, postaje gastronomska disciplina – ili bolje rečeno, gastronom mora njegovati i epistemološki pristup u trenutku kada upućivanje na “druga” znanja u odnosu na službenu znanost postane nezaobilazno. Znanje poljoprivrednika, proizvodnih zajednica, ribara, kuhara, ima isto dostojanstvo kao i najplemenitije discipline te predstavlja područje ljudskog znanja, koji neki svode na termin "materijalna kultura", a koje se ne smije zanemariti.
Proučavanje gastronomske spoznaje (ili znanosti) jest metodološki put koji ne slijedi klasične spoznaje diktate, nego nam, intelektualnim pristupom koji je otvoren prema iznimno kompleksnom prehrambenom proizvodnom lancu, pruža sredstva koja nam omogućuju izbor. Mogućnost biranja hrane je, s druge strane, najmoćniji i najkomunikativniji alat koji imamo u rukama. Mogućnost da izaberemo što ćemo kupiti i konzumirati, u ovome svijetu u kojemu je važan samo profit, jest prvi jaki politički čin koji možemo učiniti u životu.
Gastronomova je dužnost da bude učen: no ne mora biti botaničar, ni fizičar, ni kemičar, ni sociolog, ni poljoiprivrednik, ni kuhar, a ni liječnik. On se jednostavno mora razumjeti u te discipline koliko mu je potrebno da bi znao što jede. On mora utjeloviti ponešto od svakog od svih zanimanja koje sam vam spomenuo dok sam govorio o hrani i nekim člancima do sada. I ne smije se bojati sukoba s onima koji će ga, oboružani svojim usko profesionalnim znanjima, ušutkati jer je navodno neodređen.
Bolje je znati ponešto o botanici i tako prepoznati neku biljnu vrstu; znati tko ju je, kako i gdje uzgajao; kako je konzervirana i spravljena; škodi li zdravlju ili ne i znalački uživati u toj vrsti, nego biti savršen biotehnolog i jesti genetski modificirane organizme koji nanose štetu kako poljoprivrednicima tako i okolišu; proizvode izobličene u procesima prehrambene industrije koje treba samo podgrijati u tavici, a čiji je okus ili retro gusto otužno i ofucano jadan.
Nadalje, gastronom treba znati izabrati, to mu je glavna “misija”. Mora biti sposoban ispravno izabrati te se znati kretati među najistančanijim i najkompleksnijim zakutcima proizvodnog prehrambenog lanca. Uživajte u pravim prirodnim i domaćim namirnicama koje nam pružaju vrijedni i radišni proizvođači koji nas okružuju, jer ih ima podosta.
Salatina
Toplo je ovih dana, makar meni! Idealan izbor je lagana salatina. Probajte ovu!
Sastojci za dvije salatine: 300g svježih škampića; 200g finih fažoleta; 2 peteljke celera; 1 glavica luka; 1 žlica octa; 2 fete kruha (poželjno domaći od dana prije); maslinovo ulje; sol i svježe mljeveni miks papra
Priprema: Nakon što ste oguliti površinski sloj celera, isjeckajte ga na tanke nježne listiće koje ćete dodati skuhanim fažoletima koje ste dobro ocijedili i fino kosanom luku. Začinite maslinovim uljem, solju i paprom te pustite da sve lijepo odmara minimum jedan sat. U tavi na naglo popržite škampe te ih oljuštite. Sve zajedno pomiješajte i poprskajte s malo octa te položite na lagano tostirane fete kruha koji će sav sok lijepo upiti i napraviti kruh neodoljivim kao i okus salate. Uživajte! (Piše Nikola BAĆAC)