Zbog čestih noćnih šetnji, kao i rjeđih popodnevnih, sa svojim ljubimcem u Valbandonu pokraj Pule nisam mogao ne zapaziti jedan lijepi, novi i nadasve otmjeni restorančić na samoj cesti koja vodi u Fažanu. Tu i tamo primjećivao sam reklame za taj novotvoreni gastro-kutak koji je propagirao domaću kužinu, malo elaboriranu, kao i pizzu za koju se kaže da je najsličnija onoj talijanskoj.
Jedne večeri nakon gostovanja na obližnjem gastro-eventu, Danima maslinovog ulja u Vodnjanu, ostao sam gladan jer je ondašnja publika bila puna apetita te se sve prodalo što se skuhalo i pripremilo. Malo zbog umora, a te večeri više nisam imao snage za kuhanje, odlučio sam posjetiti taj lijepo "namonitrani restorančić" i isprobati što to točno u njemu spravljaju. Komotan parking svakako će se dopasti svakome jer mu je ljubimac na četiri kotača tik pored njega te si ga u svakom trenutku može skočiti pogledati.
Ulaz u restoran je direktno spojen s vanjskom terasom, minimalistički i sa stilom uređenom. Prekrasnoj, komotnoj terasi jedino što nedostaje je pogled. Nažalost, glavna prometnica remeti cvrkut ptica koje se okupljaju u krošnjama obližnjih borova.
Kako sam i te večeri bio u društvu mog ljubimca, koji i nije baš mali, prvo sam se otišao informirati može li pas biti uz mene. Pitao sam konobara jesu li voditelj ili vlasnik u objektu, odnosno je li moguće da pas zakorači u taj fino ukomponiran interijer. Iako bez puno nametljivih detalja, mnogi bi rekli "šminkerski nalickan" prostor. Jedna uljudna gospođa rekla je da nema problema, da se možemo raskomotiti zajedno sa psom. Odmah mi se dopala! Nikakvih promjena na licu, puhanja ili promišljanja.
Nakon što smo se ugodno smjestili pogledao sam oko sebe i primijetio da gospođa jako drži do svog restorana-pizzerije. Od detalja na stolu sve do dekorativnih ornamenata u sali. Sve je bilo jako čisto, uredno i na svom mjestu. Budući da nisam došao s nekom posebnom željom za nekim bogatim i kompliciranim jelom prošvrljao sam letimično po karti jela, pa kako je glad bila podosta jaka, odlučio sam se za pizzu. Rijetko u objektu koji se reklamira da je restoran-pizzeria jedem pizzu, a i ostalo uzimam s rezervom, iz razloga jer mnogi svaštare zbog blizine plaže i kampova pa se nudi svašta za sumnjivu kvalitetu.
I "Navetta" nudi svašta nešto iz navedenih razloga. Pizza koju sam naručio, isključivo s mozzarelom, nije mi ostala ni u kakvom značajnijem sjećanju, iako je apsolutno raspoznatljiv trud. Korektno posložena, tijesto fino odrađeno, svježe namirnice, ali bez pozitivnog šoka ili iznenađenja koji se zna dogoditi kada ti nešto legne, uzimajući u obzir glad, koja je bila više nego očita. Omjer cijena – kvaliteta, gostoprimstvo i posluga, mogu slobodno reći da se u "Navetti" trude dati svoj maksimum, a posluga, ljubaznost i osmijeh ostaju na profesionalnoj razini bez obzira jedete li pizzu ili kakvo drugo skuplje jelo.
Navedeni razlozi potaknuli su moj ponovni odlazak u "Navettu". Tog sam puta ipak znao što želim. Kako je bilo malo kasnije uvečer, dolazilo je u obzir samo nešto riblje. Naravno, uvijek prisutna vlasnica restorana ugostila nas je i ponudila nam svježe namirnice iz mora. Kako uvijek probam sve što je na stolu (makar i nije pristojno), degustirao sam više jela. Riblja juha odličnog okusa, bogata, mirisna, svježa, jednostavno rečeno - super! Nakon juhe uslijedila je salata od domaće hobotnice. Točno termički obrađena, blago začinjena, nenametljivo, ali fino dekorirana i jako mirisna, više nego odlično je opravdala moja očekivanja. Rijetki znaju pogoditi pravu mekoću hobotnice te je nakon toga pomiješati s kojekakvim namirnicama a da nešto ne preuzme miris i okus svježe hobotnice.
Nakon tog finog morskog predjela slijedila je frigana domaća sipa na tanjuru posipanom rukolom, matovilcem, radičem primo taglio i salatom ricom. Jednostavno jelo koje je samo po sebi vrlo dekorativno, ali i jako ukusno i zdravo.
"Navetta" se pokazala jako korektnim objektom koji zasigurno može dati još puno, a po narudžbi, doznajem od vlasnice, i posebne trenutke, kako u guštanju hrane tako i razne domjenke i privatne partyje. Pohvale vlasnici na konstantnom trudu da boravak u njenom lokalu bude što bolji i ostane u lijepom sjećanju.
Risotto "Hello Kitty"
Za razbiti monotoniju u prehrani i malo iznenaditi svoja osjetila, potrebno je samo malo volje. Mnogima je teško samo za jedan ručak ili večeru malo promijeniti naviku i opustiti se nekim novim doživljajima, mirisima te novom retro gustu. Za tu priliku ovaj vam je risotto prava poslastica koja će vas iznenaditi, zasititi i oraspoložiti. Ja sam koristio pistacije, a vi možete staviti orah ili lješnjak ako ste alergični ili vam ne paše.
Potrebne namirnice za dvije porcije: 230 g riže arborio, 20 lijepih, svježih jagoda, 1 škalonj/ljutika, 1 mrkva, 1 stabljika celera, 120 ml kvalitetnog bijelog vina, nekoliko grama samljevenih pistacija, maslac, kvalitetan sir, maslinovo ulje, sol i papar
Priprema: Prvo nam je potreban temeljac koji ćemo napraviti od mrkve, celera i pola luka. Oprane, osušene i narezane jagode sljubimo s vinom i pustimo 30 minuta u zdjelici. Na jako sitno iskosamo ljutiku koju pirjamo na maslinovom ulju 10 minuta na laganoj vatri uz povremeno dolijevanje kipuće vode ako zatreba. Dodamo rižu koju solimo, popaprimo i lagano tostiramo u tavi. Procijedimo jagode iz vina. To vino dodamo riži te miješamo dok vino ne evaporira te podlijevamo temeljcem. Kada je riža kuhana do željene mekoće dodamo što hladniji komadić maslaca i sir. Pokrijemo odgovarajućim poklopcem i pustimo 3-5 minuta da se sve smiri. Nakon toga miješamo još malo, reguliramo solju i paprom te dodamo sitno kosane pistacije. Dekoriramo jagodama iz vina. Što reći nego - probajte i guštajte u ovoj odličnoj izvedbi. U slast. (N. BAĆAC)