Mnogo je godina prošlo otkako nisam uživao, boravio, guštao i jeo u kavani. U kafanama jesam, često i to do te mjere da su mi dosadile iz razloga što su sve zamišljene i ostvarene po sličnoj šabloni. Sve je manje onih koje se po nečemu razlikuju ili nas mame da svoje vrijeme provodimo u udobnim separeima i degustiramo fine, domaće slastice.
U najranijem djetinjstvu često sam, kao i većina, s roditeljima odlazio u Gradsku kavanu Poreč. Nažalost, ona ne radi od početka 90-ih godina. U Puli poznata kavana Jadran ili kavana Na obali prestala je raditi još ranije, krajem 80-ih godina. Lijepa sjećanja teško je izbrisati. U onim godinama najvažnije je bilo popiti Coctu i pojesti krempitu ili vrhunsku štrudlu od jabuke ili sira. Naglasit ću samo da su to sve spremali slastičari u samom objektu i nije se moglo desiti da guštaš u nečemu što nije svježe, ukusno, hrskavo, da se ne topi u ustima.
Vjerujem da mnogi od vas znaju o čemu pričam, a isto tako vjerujem da mnogi još uvijek imaju onaj retro gusto u ustima. Osim spomenutih kolača često sam znao pojesti i fini čupavac, ježić, išler ili meni najomiljeniju Sacher tortu. Mnogih takvih detalja sam se prisjetio dok sam birao kolač u vitrini jedne poznate istarske slastičarnice. Svi su isti, s umjetnim, jeftinijim sastojcima, oku lijepi, a za okus je manje bitno.
Mještani su se nekada družili, razgovarali, smijali, jeli i guštali tijekom zimskih popodneva upravo u kavanama. Porijeklo kavana poznato je većini, odnosno da je Austrija perjanica te kulture koja se perfektno uklopila na naše područje.
Kada sam u Opatiju studirao restoraterstvo, počeo sam redovito odlaziti u kavane koje i danas posluju i imaju onaj čar, feeling posebnog, takozvanog kultnog mjesta u kojem sam često bio zasigurno najmlađa osoba. Zimske nedjelje, kada bi Riječani u većem broju dolazili sa svojom dičicom guštati u finim kolačima i sladoledu, odabrao bih terasu s lijepim pogledom. Imao sam nekoliko kolegica i kolega s kojima sam redovito odlazio na druženja i sve bitnije događaje u tim kavanama, pa čak i večerao na nekim tematskim večerima dalmatinske i mađarske kuhinje te večerima posvećenim lovranskim marunima.
Sada mi sve to fali i volio bih guštati u kolačima kao nekada, jer kolači koji se mogu pojesti u istarskim kafanama nemaju ništa što bi me moglo navesti da se vratim.
Žalosno, ali istinito - u Istri nema više pravih kavana i kulture izlazaka u njih. Kafana zato ima na svakom koraku. Mislim da su "glavešine" najviše krive za takvo stanje jer su dozvolili da taj dio kulture nestane, baš kao i vizija nečega što je trebalo sačuvati. Tko zna, možda zbog nečijeg interesa, no vrijeme će pokazati. Možda se netko pronađe u ovim riječima, ili možda već priprema i otvori vrata takvim kultnim mjestima.
Kavane koje su opstale (na Opatijskoj rivijeri) svakako su za pohvaliti, ali treba im vratiti onaj duh kvalitete te novi vizualni identitet da bi primamile i mlađu publiku koja, ponekad i nesvjesno, traži mjesta za druženja i izlaske.
U odličnom mi je sjećanju ostala kavana Ruski car u Beogradu, što po zavidnom izboru slastica i sladoleda, što po bogatom meniju koji nudi s perfektnim dekoracijama i kvalitetom jela. Kada se prisjetim Torina, kraljevskog grada, onda svakako treba spomenuti stoljetni Baratti, na Piazzi Castello. Estetikom i ponudom jednostavan retro stil, koji svakako po svojoj profinjenosti odskače i po cijenama.
Uvjeren sam da i mi u Istri možemo imati kavane o kojima će se pričati i koje će se posjećivati. Kavane za svaki džep, uz retro gusto slastice i dobro društvo pa da nam, kada budemo zreliji ili stariji, slatka sjećanja slatko naviru kao fotogrami naše mladosti.
Iznenađenje od lososa i istarskog pršuta
Sastojci: 600 g svježeg lososa, 4 tanke fetine sira Toma piemontese ili kojeg imate, nekoliko listova kadulje, 16 fino rezanih fetina pršuta, sol i papar
Priprema: Začinite odreske lososa solju i paprom, na svaki odrezak stavite srednje tanku feticu sira i priljubite listić kadulje te sve pažljivo omotajte pršutom, ali tako da obuhvatite sav odrezak lososa. Kada ste sve odreske omotali, jako zagrijte grill ili rebrastu tavu. Svaku stranu pržite po šest minuta i pazite kod okretanja. Takvo jelo sljubite s nizozemskim umakom, a kao prilog preporučam kuhanu cvjetaču ili brokulu na maslacu. Dobar tek. (Nikola BAĆAC)