Dugo sam planirao odlazak u Miću konobu u Dračevcu. Želio sam probati kako "mali od kužine" spravlja i sjedinjuje istarske gušte u pjatu. Na samom dolasku u Dračevac, kraj Poreča, moram priznati da sam se na koju minutu izgubio jer sam došao nekim poprečnim putima, tako da sam se provozao selom dok nisam naišao na putokaz.
Nekoliko parkirnih mjesta osvijetljenih i komotnih za ljubimce na četiri kotača služe kao predvorje u Miću konobu. Već izvana se naslućuje fina atmosfera i čistina vidokruga, odnosno panorama koja se pruža prije ulaska u objekt. Moram priznati da sam pogriješio kad sam zamišljao objekt te da sam se vrlo ugodno iznenadio vidjevši minimalističko i funkcionalno uređenje. Vizualni identitet interijera daje osjećaj ugode i tradicije, iako se radi o novom objektu. Meni najupečatljivija bila je zasigurno velika vetrata (staklena stijena) koja pruža pravi doživljaj. Spektakularna panorama na Vrsar, Funtanu i more, a ispod vas veliki zeleni plašt, odnosno gusta šuma. Bilo mi je žao što nisam stigao ranije jer bih zasigurno uživao u zalasku sunca i guštao u pjatancama velikog kuhara - Nikole.
Otmjenu minimalističku salu krasi prelijep kamin i fino zamišljen šank u klesanom kamenu, ali na neuobičajen način. Sve u svemu, Mića konoba nije uopće uobičajena konoba jer djeluje chic, čisto, prozračno, uredno i otmjeno na točan i posve nenametljiv način. Moglo bi je se preporučiti za manje svadbe ili specijalne prilike.
Kako je mjesec kobasica i kupusa, a volim jesti sve što svako razdoblje nudi, odlučio sam se (ponovno) za to tradicionalno jelo. Prije glavnog jela kušao sam domaći istarski pršut koji je apsolutno opravdao svoje ime i kvalitetu. Točno suh, slan i mastan. Istarske kobasice su bile pripremljene na dva načina. Prvo sam ih kušao na roštilju s vulkanskim kamenjem. Na to sam se odlučio jer nikada nisam imao prilike kušati tako pripremljenu istarsku kobasicu. Korektnog okusa, ali manje vizualnog jer su kobasice bile dosta svježe.
One u vinu su mi više odgovarale i zbog svih finih sokova koji su ostali u njoj. Kupus odrađen na tradicionalan način, poznatog okusa bez previše papra i soli te blago kiselog okusa. Komadi domaćeg krumpira pripremljeni na moderan način, odnosno u konvektomatu, tek malo zaostaju za tradicionalnim načinom, koji više volim uz tako tradicionalna jela. Nikola je kuhar s iskustvom i veliki degustator pa me nije začudilo što je sve dobro sastavio!
Paprike i šampinjoni u toću bili bi bolji bez toća, jer tim delicijama ne treba dodavati ukrase budući da su sami po sebi odlični. To je prepoznatljiv chefov touch, ali ja sam klasičar u izboru takvih namirnica.
Inače ne jedem desert nakon obroka, no bio sam izazvan nakon što je chef mojoj dragoj ponudio light palačinke!? Dok su se spravljale, pitao sam se što me to zapravo čeka. U Nikolinim rukama sve je fina avantura. Ugledao sam jumbo palačinku koju sam probao skoro skeptičan - iznenađujuće isprve su se okusi savršeno spojili kao i sama tekstura prhke smjese koja je napravljena u momentu. Pojeo sam i ja big&light palačinku i nisam zažalio! Slavilo se nešto specijalno pa sam zato svjesno otišao u tom smjeru... no, sada se brzo želim vratiti i isprobati neko jelo koje potpisuje sam chef, manje tradicionalno i više kreativno.
Svakako želim pohvaliti trud, volju i želju za uspjehom Miće konobe. Konobu obiteljskog tipa u kojoj chef Nikola, kako bismo rekli mali od kužine, priprema tradicionalne istarske pjetance viđene iz njegova ugla. Sestra Katja je zadužena za salu i daje joj "gostoprimstveni" štih da bi stalni gosti ili slučajni prolaznici mogli bezbrižno degustirati Nikoline revizije tradicionalne istarske kuhinje.
Roditelji su tu kao velika podrška u cijelom projektu i bez kojih vjerojatno Mića konoba ne bi nikad zaživjela. Možda su ipak, po riječima brata i sestre, najveća inspiracija u njihovom stvaranju nona i nono koji, bez obzira na godine, još uvijek aktivno sudjeluju u stvaranju jedne duge gastro-priče u malom Dračevcu. (Nikola BAĆAC)
Grisinopoli
Nakon velikih ručkova i večera, zaželio sam pojesti nešto jednostavno, a ukusno, takozvani bečki odrezak.
Namirnice za 2 osobe: 300 g svježe piletine (po mogućnosti pileći file), 50 g mljevenih grisina (krušni štapići), 15 g krušnih mrvica, 10 g kukuruzne krupice, brašna po potrebi, 1 jaje, 4-7 g Grana Padano sira, decilitar vrhnja za kuhanje, sol, papar
Priprema: u posudi ili dubokom tanjuru umutimo jaje s malo soli, papra, vrhnja za kuhanje, sira. Pripremimo i kuhinjskim čekićem lagano poravnamo pileće filete. U multipraktiku na grubo sameljemo grisine s kukuruznom krupicom i krušnim mrvicama, ne presitno, već da ostaju komadi. Pileće filete posipamo s malo glatkog brašna, uronimo u smjesu od jaja u koju smo dodali sve navedeno te dobro utisnemo u miks mrvica. Pržimo u dubokoj masnoći dok ne postanu zlatno žućkaste.
Za prilog sam napravio chips krumpir, iako odlično pristaje i kuhana brokula ili svježe kuhana i karamelizirana cikla na crvenom luku.
Savjet više: Ako želite pojesti bečki odrezak u nekom ugostiteljskom objektu, obratite pažnju da bude zlatno-žute boje što ukazuje na čisto ulje, za razliku od nijansi smeđe koje ukazuju na staro ulje. Birajte za sebe samo najbolje.