Hrana, kao primarni društveni element, može poslužiti proučavanju kulture i identiteta. Antropologija, znanost o čovjeku u najširem smislu, i u hrani nalazi vrlo plodnu temu za proučavanje, jer, hrana je najbolji prikaz nekog društva i najbolje sredstvo za tumačenje njegovih značajki. Sociologija, s druge strane, proučavajući društveni život čovjeka kao pojedinca i skupina, pruža gastronomiji širok spektar korisnih podataka i analitičkih instrumenata te je može koristiti kao podlogu za svoja istraživanja.
Gastronomija "pripada" i antropologiji i sociologiji, jer su to znanosti koje se međusobno nadopunjuju, proučavajući kulturu prehrane ljudi. Podjednako se, tako, gastronomija okreće tim dvama područjima ljudskog znanja da bi bolje razumjela prehrambene sustave, povijest hrane, baštinu proizvodnje i prerade sirovina određene kulture.
Industrijalizacija je dovela do promjene prehrambenih potreba ljudi koji su radili u tvornicama te nisu imali mnogo vremena za kuhanje, jer je radno vrijeme bilo mnogo duže nego što je to danas. I danas se često bunimo kako nemamo vremena za pripremanje hrane - zamislite kako je bilo onda. Paralelno se razvijala i prehrambena industrija, koja upravo na uporabi kemije temelji svoju sposobnost da sve što je jestivo pretvori u serijski, konzervirani i, u većini slučaja, u proizvod gotovo spreman za uporabu. Kombinacija novih potreba i novih otkrića na polju prehrambene tehnologije dovela je do enormnog razvoja industrije koja proizvodi hranu, no primjeni kemije često se pristupalo olako, a to je dovelo do prehrambenih skandala, novih bolesti, osiromašenja naše prehrane što se tiče hranjivih sastojaka, okusa, mirisa i retro gusta.
Zlatno doba kemije u prehrani ljudi je druga polovica 19. stoljeća. Mnoga su i nama poznata i nerijetko ih, nažalost, koristimo: variva u prahu, kocke za juhu, margarin, kvasac, vanilin šećer i ostali pripravci u prahu i konzervi. To je razdoblje i poznatih gaziranih pića, žvakaćih guma i ananasa u konzervi. Tko zna koliko je tih preteča bilo uistinu svjesno revolucionarnih dometa svojih otkrića.
Mislim da je nepotrebno predstavljati današnju prehrambenu industriju, nalazi nam se svima pred očima: izbacuje na tržište svakojake jestive vrste, nerijetko otvara ponudu prema tradicionalnim jelima i vodi nas na putovanja kroz prehrambene kulture. Skoro pa je sve spremljeno ili treba samo dogotoviti ono što nam nude supermarketi u kojima svakodnevno kupujemo, pa tako možemo kupiti zaleđenu pizzu, meksičke salate, gotova rižota, kao i španjolsku paellu, koje treba samo podgrijati u tavi, variva i juhe iz svih krajeva svijeta.
Da bi stvar bila bolja ili gora, postoje i izmišljeni proizvodi: grickalice od čokolade, čips, sir u listićima, zamjenski sirevi i slično. Nabrojene i slične industrijske tvorevine postale su najnormalnija stvar koju većina kupuje. Ambalaža je postala važnija od samog proizvoda, dok je proizvode teško povezati zbog njihova izgleda, mirisa ili okusa, s postojećim prirodnim sastojcima. To što se dogodilo, iako je u osnovi nastalo kao odgovor na socijalne potrebe zaposlenih obitelji, u biti je posve preokrenulo zakonitosti prerade hrane. Takav pristup neposredno je utjecao na nužnost pronalaska onih elemenata koji će tako nasilno obrađenim sirovinama (dehidriranim, isušenim, zaleđenim...) vratiti kakav-takav prirodni izgled i skoro izvoran okus.
U prirodi, primjerice, ne postoji ništa slično pilećim medaljonima, to su elaborirani ostaci mesa kojima je kemijskim putem dodan okus, estetski je njihov oblik apsolutno nepoveziv s tom životinjom, premda djeluje simpatično i prilagođen je djeci. Kemija stvara od ničega nešto i vara nas u okusima i mirisima koje nove generacije i ne znaju. Pazite na vaše zdravlje i ono što vam prolazi kroz usta da trud vaših roditelja koji su kuhali ono prirodno ne bi bio zaboravljen, a retro gusto se obnovio zahvaljujući pravim i zdravim namirnicama.
Sendvič princeze Velog Vrha
Iskreno, osobno najviše volim jesti kuhano, toplo i raznoliko, ali često ne mogu odoljeti jednom premium sandwichu. Ponekad uistinu nemamo vremena pa prije posegnemo za grickalicama ili nečem sličnom, ali kvalitetan sendvič apsolutno zamjenjuje i nadmašuje bilo kakve grickalice. Zato ću s vama podijeliti jedan vrlo kvalitetan i bogat sendvič od kojeg ste siti, ali i ispunjeni okusom i bojama.
Sastojci: pecivo po želji, 80 g tune, jušna žlica majoneze, jušna žlica kečapa, jušna žlica vrhnja za kuhanje, jušna žlica maslinovog ulja, vrh žličice senfa, 4 kapara, 3 inćuna, malo svježeg peršina, 1 mozzarella, 1 peperončino, tri četvrtine cherry rajčice, 4-5 listova zelene salate kristal, malo rukole, papar, sol, origano
Priprema: Sve sastojke osim salate, rajčice i rukole, stavimo u mikser ili ako ga nemamo, uvijek možemo i ručno sve pretvoriti u homogenu smjesu, ali da ne bude jušno ili prerijetko. U tosteru ili pećnici zagrijemo pecivo koje ćemo prije toga razrezati i staviti mozzarellu koja se mora otopiti. Nakon što je dobro otopljena razmažemo dobivenu smjesu te dodamo salatu, cherry rajčicu i rukolu. Preostaje nam samo zagristi i uživati u ovom odličnom sendviču. Dobar tek! (Nikola BAĆAC)